I ove godine predavač modula “Vlast – legalitet i legitimititet” i “Horizontalna i vertikalna struktura vlasti u BIH” je prof.dr Kasim Trnka – emeritus Ustavnog prava i pravni stručnjak angažovan u procesu zaključivanja Washingtonskog i Daytonskog mirovnog sporazuma.
Profesor Trnka je diplomirao na Pravnom fakultetu u Sarajevu, juna 1963. godine. Na istom fakultetu magistrirao 1971. godine. Odbranom doktorske disertacije na Pravnom fakultetu u Sarajevu, 1975. godine, stekao doktorat pravnih nauka iz domena Ustavnog prava. Karijeru univerzitetskog profesora počeo na Pravnom fakultetu Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru 1976. godine. Na tom fakultetu, u dva mandata, obavljao dužnost dekana. Radio je na osnivanju Pravnog fakulteta u Bihaću. Izvodio naučno-nastavni proces iz Ustavnog prava na pravnim fakultetima u Tuzli i Zenici, te na Fakultetu za javnu upravu u Sarajevu. Imao predavanja na postdiplomskim studijima na pravnim fakultetima u Zagrebu, Splitu i Banjoj Luci, te na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.
Objavio preko 100 naučnih i stručnih radova iz oblasti Ustavnog prava i političkih nauka, među kojima više udžbenika, monografija i priloga u domaćim i stranim časopisima i publikacijama. Istupao na brojnim domaćim i međunarodnim naučnim i stručnim skupovima. U tri navrata objavio udžbenike Ustavnog prava, 1989, 2000 i 2006. godine. Studiju “Konstitutivnost naroda” objavio u Sarajevu 2000. godine, te 2009. godine knjigu “Proces odlučivanja u Parlamentarnoj skupštini BiH” u kojoj su objavljeni rezultati istraživanja. U više navrata bio član ustavnih komisija Skupštine BiH, brojnih stručnih udruženja, te Odbora za pravne nauke Akademije nauka i umjetnosti BiH.
Na dužnost sudije Ustavnog suda BiH izabran 1989. godine, a 1990. i za predsjednika toga suda.
Od 1991. godine, u svojstvu eksperta za Ustavno pravo, bio angažovan u procesu državnog osamostaljivanja BiH i u cjelokupnom mirovnom procesu za BiH, uključujući i zaključivanje Washingtonskog i Daytonskog sporazuma, kao i njihovu implementaciju. Od 1993. obavljao dužnost ministra pravosuđa u Vladi RBiH, od 1994. ambasadora BiH u Republici Hrvatskoj, a od 1998. godine savjetnika za ustavno-pravna pitanja u Predsjedništvu BiH. U period od 2000. do 2002. godine obavljao dužnost agenta BiH pred Međunarodnim sudom pravde u predmetu BiH protiv SR Jugoslavije zbog kršenja Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida.
Za sudiju Ustavnog suda Federacije BiH izabran je 2002. godine, te u dva mandata za potpredsjednika toga suda. Istekom mandata 2009. godine otišao u penziju. Nakon toga se nastavio intenzivno baviti naučnim i stručnim radom, te učestvovati u javnom i društvenom životu djelujući kao nestranačka ličnost baveći se i dalje pitanjima iz okvira Ustavnog prava.
