Znamo da se je Platon PLATON (427-348.g.p.n.e.) izuzetno utjecajan grčki filozof, idealist, Sokratov učenik, Aristotelov učitelj i osnivač Akademije. Polazište je njegove filozofije učenje o idejama, koje su jedina prava zbilja, a svijet osjetilnih stvari samo je slika svijeta ideja. Ipak danas ćemo o Platonu kazati nešto što je za nas koji se bavimo odgojem i obrazovanjem posebno važno.
Platon je govorio da je odgoj neophodan za državu i zato država treba da se u cjelini stara o njemu. Pravo na odgoj treba da imaju samo djeca filozofa i vojnika. Za Platona je veoma važno istaći da se zalagao za odgajanje ženske omladine i važno je istaći da se zalagao za predškolski odgoj, te da veoma cijeni dječiju igru i pričanje priča i bajki.
Platonov značaj za pedagogiju sastoji se u tome što on od početka piše sa više sistema o odgoju, što je ukazao na društvenu važnost odgoja, što je razvio ideju o predškolskom odgoju i dao neka važna upustva za to, i što je dao veliku važnost teorijskom obrazovanju te obradio sistem nauka koje mladog čovjeka treba da obogaćuju i osposobljavaju za apstraktno mišljenje. Platon je kasnije uticao na Aristotela, kasnije na srednji vijek i na prve socijaliste-utopiste Tomasa Mura (Thomas Moore)
U ovoj temi još ćemo u uvodu podsjetiti da je njemački pedagog Fridrih Frebel osmislio je instituciju u kojoj predškolska djeca neće biti samo čuvana i njegovana već će se u njima raditi na odgoju i obrazovanju djece. On je takvoj instituciji podario ime ”Kindergarten” (Dječiji vrtić).
Frebel je osmislio i didaktički materijal koji treba da posluži predškolskoj djeci za igranje i učenje. (Frebelovi darovi). Godine 1840. Freebel je osnovao dječiji vrtić, a neposredno poslije toka utemeljio je i zasebno obrazovanje budućih odgajatelja. Njegove pedagoške ideje i njegov praktičan rad imali su uticaja širom Evrope.
Unutar svih opštekulturnih dešavanja u Evropi, ali prije svega pod uticajem neposrednih socijalnih potreba otvorene su prve predškolske ustanove na prostorima Balkana:
U Subotici 1843.g.
U Velikom Bečkereku (danas Zrenjaninu) 1858.
U Senti 1866.g. i td.
- Magistrat grada Novog Sada razmatra mogućnost otvaranja vrtića za djecu uzrasta 3-7 godina. Za ovu akciju dobivaju podršku zanatlija, esnafa krojača i kabaničara. Zanimljivo je da su najveću pomoć dobili iz Beča od Carice Elzabete, supruge cara Franca Josifa, koja je bila osnivač fonda za pomoć obrazovnim i odgojnim ustanovama širom carstva. Grad dobiva pomoć od 300 srebrnih guldena i već 1.oktobra iste godine počinje sa radom ”Zavod za čuvanje djece” kako ja glasio prvobitni naziv novosadskog zabavišta.
U Austrougarskoj 1891.g. donijet je Zakon o zaštiti djece, koji je obavezao sve ”carske gradove” da moraju osnovati stalno zabavište ukoliko imaju više od 40 djece a ukoliko imaju više od 15 djece moraju imati ČUVALIŠTE (danas obdanište).
Možda treba napomenuti:
- Prvi vaspitač i jedan od osnivača ove ustanove bio je njemački učitelj David Sagmajster, a poslije su uglavnom radile žene.
- Od 1890. U Vojvodini počinje organizovni upis djece u vrtić (upisuje se ime roditelja, eventualna bolest djeteta i da li je dijete vakcinisano)
- Prve učiteljice u vrtićima zvale su se ”zabavilje”. Opća učiteljska Skupština 1890. donijela je odluku da zabavilje moraju imati solidno opće i stručno obrazovanje, ali i osobine kao što su vrednoća, ljubav prema pozivu, savjesnost i moral. Donosi se i odluka o osnivanju stručnog zavoda koji obrazuje zabavilje i čije školovanje traje dvije godine.
Počeci organizovanog predškolskog odgoja u BIH
”Organizovani predškolski odgoj na prostorima današnje BiH počinje se razvijati desetak i više godina kasnije u odnosu na sjevernije krajeve bivše Jugoslavije. (Zbornik za povijest predškolstva i prosvjete, Ljubljana 1987.)
”Prve predškolske ustanove javljaju se polovinom 19. vijeka stvaranjem Austro-Ugarske Monarhije i dolaskom katoličkih ženskih redova, s ciljem da u ovim krajevima razviju kreativno-prosvjetni rad.
Za početak predškolskog vaspitanja u BiH karakteristične su dvije vrste predškolskih ustanova, a to su sirotišta i zabavišta. Zadatak zabavišta bio je da ”malu djecu sačuva od besposlice i škode” kao i da ih što pravilnije vaspitava u tjelesnom umnom i moralnom pogledu kao da ”održavanjem srdačne blagodeti i roditeljske nježnosti popuni i postupno izvede prijelaz iz domaćeg života i vaspitanja u školski i da zabavom postupno upućuje djecu na rad, red i poslušnost i sve što je dobro” (ibidem str 107)
”Programski sadržaj rada bio je pod uticajem tada veoma prizantog Frebelovog učenja. Program je obuhvatao fizičko odgoj, posmatranje okoline, razvoj govora, ručni rad, rad sa prirodnim materijalima moralno odgoj, račun, geometriju i crtanje. Kao osnovni metoda preporučeni su zabava i posmatranje.
U zabavištima su radile kvalifikovane zabavilje koje su se školovale Zagrebu, Ljubljani, Bečkereku, Budimpešti”. (ibidem str 108)
”Prvi tečaj za zabavilje u BiH otvoren je 1913.g. u zavodu Sv. Josipa u Sarajevu. (Predškolsko dete, Beograd 1988,)
Prvo državno dječije obdanište u BiH otvoreno je početkom 1920. u Sarajevu. To je prva kombinovana ustanova jer je imala i ”kolijevku” za djecu 1-3 godine života”. (Zbornik za povijest predškolstva i prosvjete, Ljubljana 1987.)
”Poslije drugog svjetskog rata društvo i država intenzivnije rade razvoju predškolskog odgoja i obrazovanja, a posebno je važan period poslije 1960.g. kada skoro svi gradovi u BiH dobivaju predškolske ustanove”. (ibidem str 110)
Uputstva donesena na saveznom nivou 1945. detaljno regulišu organizaciju predškolskih ustanova i druga pitanja iz ove oblasti”.
Iz uputstava je vidljivo ”da se obdaništa tretiraju kao socijalne ustanove za dnevno zbrinjavanje, njegovanje i društveno odgoj djece 3-7 godina s ciljem da se radnoj ženi-majci omogući aktivo učestvovanje u privrednom, državnom, društveno-političkom životu, da se ženama pomogne da u isto vrijeme podižu fizički zdravu i duhovno snažnu djecu”. (ibidem str 112)
”Za razliku obdaništa, zabavišta su tretirana kao vaspitne ustanove za predškolsku djecu sa sličnim ciljevima i zadacima, samo što se organizacija rada i režim dana bili prilagođeni petočasovnom dnevnom radu. Godine 1947.g. donesen jeprvi poslijeratni zakon o predškolskom vaspitanju u BiH, a 1948.g. donesen je prvi Pravilnik o organizaciji rada u Dječijem vrtiću”. (ibidem str 113)
Znači već 1948. uvodi se pojam dječijeg vrtića koji se bitno razlikuje, ne samo terminološki već i funkcionalno od dječijeg obdaništa.
Predškolski odgoj i obrazovanje danas
Predškolski odgoj i obrazovanje danas su prvi i sastavni dio odgojno-obrazovnih sistema u BiH i predškolstvo nije zabavište ili čuvalište djece, kako se to često misli.
”Predškolski odgoj i obrazovanje je sastavni dio odgojno-obrazovnog sistema u Bosni i Hercegovini. On je prvi, poseban i specifičan stepen odgojno obrazovnog sistema koji se bavi odgojem djece predškolske dobi”. (Okvirni zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju, 2007.)
”Predškolsko odgoj i obrazovanje je sastavni dio odgojno-obrazovnih sistema u BiH”. (Sporazum o Zajedničkoj jezgri cjelovitih razvojnih programa za rad u predškolskim ustanovama, 2009.)
”Predškolsko odgoj i obrazovanje je prvi specifičan dio odgojno-obrazovnih sistema, koji se bavi formiranjem osobnosti djeteta od navršenih šest mjeseci života do polaska u školu”. (ibidem str 6)
”Stoga je najvažnija uloga predškolskog odgoja i obrazovanja da se kroz kvalitetno i pažljivo praćenje svakog djeteta odgovori na njegove razvojne potrebe i tendencije, međudejstvom porodice i institucija, u dobro strukturiranim uslovima socijalnog i materijalnog okruženja i osnaži dijete, da se razvije do svojih optimalnih granica, poštujući prirodu cjelovitog učenja i razvoja.
Pri tome odgoj treba shvatiti kao širok pojam, kroz koji se isprepliću, njega, zaštita, odgoj i obrazovanje”. (ibidem str 6)
”Osnovna funkcija, a ujedno i opći cilj predškolskog odgoja, je očuvanje tjelesnog i mentalnog zdravlja djeteta, poticanje cjelovitog razvoja svih funkcija, sposobnosti i mogućnosti, sukladno suvremenim znanstvenim spoznajama, zakonitostima djetetova razvoja i njegovim stvarnim mogućnostima. Takav cilj moguće je postići osiguranjem uslova za kvalitetan zajednički suživot djece i odraslih, kao i razvoj aktualnih i potencijalnih funkcija i sposobnosti djece.
Predškolsko odgoj i obrazovanje predstavlja temelj psihofizičkog razvoja, vaspitanja i obrazovanja čovjeka. Predškolsko odgoj i obrazovanje je temelj cjeloživotnog učenja, usmjeren prema aspektima razvoja djeteta: intelektualnom, socijalno-emocionalnom, fizičkom razvoju i razvoju kreativnosti i stvaralaštva, kojim se dijete podržava za kvalitetno uključivanje u konkretni socio-kulturni kontekst, društvo zasnovano na znanju, uz njegovanje sopstvene duhovne i kulturne baštine”. (ibidem str 6)
”U skladu sa opštim humanističkim i demokratskim težnjama razvoja društva, djeca predškolskog uzrasta imaju pravo na obrazovanje i ravnopravno uključivanje u svakodnevni život zajednice. Društvo ima odgovornost da stvara veće povjerenje u moć ranog djetinjstva i značaj ranog učenja razvijajući kapacitete, javnog i privatnog sektora, za rano obrazovanje unutar jedinstvenog sistema vaspitanja i obrazovanja”. (ibidem str 7)
”Dakle, u predškolskoj dobi stvaraju se temelji koji će se godinama nadograđivati i usavršavati, imajući u vidu mogućnosti djece predškolske dobi da brže usvajaju vještine i navike iz neposredne okoline. Stoga se propusti koji se učine u najranijem razvoju djeteta mogu samo donekle ublažiti, ali se ne mogu nikako nadoknaditi u kasnijim godinama života”. (ibidem str 7)
Ipak još jednom ćemo navesti ono što je zapisano u dokumentu Zajednička jezgra: ”Društvo ima odgovornost da stvara veće povjerenje u moć ranog djetinjstva i značaj ranog učenja razvijajući kapacitete, javnog i privatnog sektora, za rano obrazovanje unutar jedinstvenog sistema vaspitanja i obrazovanja. Ovo posebno ističemo u svijetlu današnjeg razvoja predškolstva i odnosa društva prema ovom prvom i sastavnom dijelu odgojno-obrazvonog sistema u našoj zemlji”. (ibidem str 7)
Procent djece uključene u predškolske ustanove i programe ranog rasta i razvoja, mreža predškolskih ustanova i dostupnost vrtića djeci, ulaganje u ovu oblast i dr. nažalost su takvi da naša zemlje zauzima posljednje mjesto u Evropi, posebno po broju djece uključene u predškolske ustanove.
Kako se društvo odnosi prema prvom koraku odgoja i obrazovanja djece ne možemo biti zadovoljni. Nažalost predškolstvo još nikada nije dobilo status koji mu pripada, a to je da je ono prvi i sastavni dio ukupnog odgojno-obrazovnog sistema u našoj zemlji.
Možda bi bilo zanimljivo uporediti odnos carskih vlasti i briga za najmlađe prije 150 godina i odnos aktuelne brige o djeci u našoj zemlji. Koliko su carske vlasti ulagale u ovu oblast, a koliko se ulaže danas.
Za ilustraciju kako se danas vidi predškolski odgoj i obrazovanje možemo navesti ono što danas često čujemo da sa djecom u vrtićima rade ”tete”. Taj termin ”teta” toliko se odomaćio da ne samo šira zajednica već i kolege stručni radnici koji rade u osnovnoj ili srednjoj školi pa čak i u visokom obrazovanju koriste termin ”teta” za kolegice koje su po zvanju profesori predškolskog odgoja i koje rade sa djecom u vrtiću. A šta znači ”teta”
Teta označava rodbinsku vezu ili je to opći pojam za nepoznatu ženu.
Ispravan termin bio bi ”Učiteljica” koji označava osoba ženskog pola koja poučava. Učitelj se odnosi i na osobe muškog pola koje podučavaju u vrtiću. Šta ovome kaže zakonska regulativa vidljivo je iz Odluke o standardnoj klasifikaciji zanimanja u F BiH.
Službene novine F BIH 40/04
Odluka o standardnoj klasifikaciji zanimanja u F BiH
Rod zanimanja 2 (stručnjaci i naučnici)
Vrsta zanimanja 23 (stručnjaci za obrazovanje)
Podvrsta 233 (stručnjaci za osnovnoškolski predškolski odgoj i obrazovanje)
Skupina zanimanja 2332 (učitelj predškolske djece)
Pojedinačno zanimanje 2332.02 (učitelj predškolske djece)
Podvrsta 233
Stručnjaci za osnovnoškolski i predškolski odgoj i obrazovanje
Stručnjaci za osnovnoškolski i predškolski odgoj i obrazovanje poučavaju djecu predškolske dobi te djecu u nižim i višim razredima OŠ.
Izrađuju izvedbeno-obrazovne planove i programe.
…
2332 Učitelji predškolske djece
Stručnjaci za predškolski odgoj i obrazovanje organizuju njegu i pouku za djecu predškolske dobi
Ovi poslovi obično uključuju planiranje i organizovanje aktivnosti na način koji omogućava njegu, razvoj govornih i misaonih sposobnosti, tjelesnih, duševnih i društvenih vještina djeteta.
Ti poslovi obuhvaćaju:
Planiranje, organizovanje i osmišljavanje aktivnosti koje potiču razvoj tjelesnih, duševnih i društvenih vještina djeteta;
Osiguranje uslova za njegu, odgoj, obrazovanje i zaštitu djece
Njegu djece, zadovoljavanje primarnih potreba za kretanjem, igrom i snom;
Stvaranje vedrog odgojnog ambijenta u dječijoj grupi; pristupanje djetetu s ljubavlju i povjerenjem;
Razvoj osjećanja sigurnosti, prihvaćenosti, zadovoljstva, prirodne spontanosti i samopouzdanja kod djeteta;
Razvoj dječijeg govora kroz pričanje priča, igre uloga, pjevanje, spontane razgovore i dr.;
Otkrivanje djece sa posebno izraženim sposobnostima u saradnji sa psihologom, pedagogom i roditeljima i odgovarajući pristup toj deci;
Otkrivanje djece sa teškoćama u tjelesnom i duševnom razvoju u saradnji sa stručnim timom i primjeren pristup takvoj djeci;;
Posmatranje djece pri prijemu i za vrijeme boravka u grupi s obzirom na njihovo opće zdravstveno stanje; uočavanje promjena u zdravstvenom stanju djeteta i obavještavanje zdravstvene ustanove i roditelja;
Unaprjeđenje i razvijanje metoda odgojno-obrazovnog rada s predškolsko djecom;
Vođenje propisane dokumentacije;
Srodne poslove;
Nadzor drugih saradnika
Kao što je vidljivo iz ove odluke, u vrtiću nema teta već samo učiteljica i učitelja.
Nameće se pitanje kako i ko će promijeniti uvriježene stavove o ”obdaništima u kojima neke tete čuvaju djecu”?
Ovo je pitanje koje se može riješiti preko noći već će to biti jedan proces koji moramo mi zaposleni u predškolstvu voditi i nositi teret te promjene. Niko sa strane neće rješavati naša pitanja, već se mi sami moramo boriti za svoj status u društvenoj, akademskoj i obrazovnoj zajednici odnosno uopće u društvu.
Ukazat ćemo na još neke nakaradne termine koji se koriste u ovoj oblasti:
Termin ”starost djeteta” umjesto uzrast djeteta. Kako može biti staro nešto što je tek postalo na ovom svijetu. Kako može biti star pupoljak cvijeta koji tek treba da se počne rascvjetavati?
Možda bi bilo dobro preispitaitermine: mlađa, srednja, starija, starija jaslička i sl. Možda su praktičniji termini: djeca uzrasne dobi npr. 36-48 mjeseci i sl. Ovo što se tiče terminoloških nepravilnosti zadatak je za vrtiće i zaposlene u vrtićima da mijenjaju i da se bore da predškolski odgoj i obrazovanje dobije status koji mu pripada. Ipak na društvu je zadaća da pomogne razvoj ranog rasta i razvoja kako bi smo djeci osigurali sretniju budućnost i ukupan razvoj društva.
Literatura:
- Odluka o standardnoj klasifikaciji zanimanja u F BiH, Službene novine F BIH 40/04
- Okvirni zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju, 2007.
- Predškolsko dete, Beograd 1988,)
- Sporazum o Zajedničkoj jezgri cjelovitih razvojnih programa za rad u predškolskim ustanovama, 2009
- Zbornik za povijest predškolstva i prosvjete, Ljubljana 1987
Piše: Mr.sci. Alija Lapo
Tekst objavljen u časopisu za nastavnu teoriju i praksu ‘’Didaktički putokazi’’ broj 75., Zenica oktobar 2016.
