Najave, Novosti

RATIONALE – Opravdanost uvođenja obrazovanja za demokraciju u nastavni plan i program

Oblikovanje demokratskih institucija, prepoznavanje i utvrđivanje obaveza, prava i odgovomosti, te njihovog uzajamnog djelovanja dug je i mukotrpan proces. Međutim, sama izgradnja demokratskih institucija nije dovoljna za održanje i razvoj slobodnog i demokratskog društva. Sistem predstavničke demokracije nije mašina koja se sama od sebe pokreće. On pretpostavlja i oslanja se na znanje, vještine i vrline svojih građana i onih koje građani izaberu da u njihovo ime vrše određene funkcije. Izgrađene institucije demokracije i procesi njihovog djelovanja često su složeni i kontraverzni. Građani koji to ne znaju i ne razumiju nisu ni svjesni kako mogu uticati na svoju vladu i tako su na djelotvoran način lišeni vlastitih prava građanstva. Dakle, iako želja za slobodom može biti urođena, znanje o funkcioniranju demokracije nije nasljedno već se mora stjecati učenjem. Nakon otklanjanja totalitarne indoktrinacije mnogi su smatrali da će se demokratski procesi pokrenuti sami od sebe zahvaljujući pozitivnim refleksima naroda.

Nažalost, ne postoje nikakvi “demokratski refleksi” već naprotiv, mora se savladati jaka inercija stečenih navika u načinu razmišljanja i ponašanja iz proteklog perioda. Opće obrazovanje, stečeno kroz redovno školovanje veoma je važno, ali nije dovoljno za kompetentno i odgovorno učešće građana u javnom životu i politici. Naši postojeći nastavni planovi i programi nisu dovoljno prilagođeni jednom od postavljenih ciljeva nastave – stvaranju kritički raspoložene ličnosti. Podučavanje mladih da postanu “dobri ljudi”, patriote, da se lijepo ponašaju u porodici i prema susjedima, da se razumiju u umjetnost i slično mora se dopuniti razumijevanjem javnog života, politike i upravljanja kako bi učenik bio spreman za preuzimanje odgovornosti vlastitog razvoja i razvoja demokratskog društva. Cilj građanskog obrazovanja je formiranje principijelnog, odgovornog, znatiželjnog i kritički raspoloženog građanina koji posjeduje znanje i vještine neophodne za učešće u javnom životu. Ovakvo obrazovanje takođe treba da razvije odlike i crte karaktera koji povećavaju sposobnost odgovornog učešća u političkom procesu i doprinose ispravnom funkcioniranju političkog sistema i napretka društva. Škola je najvažnija i nezamjenjiva institucija u procesu građanskog obrazovanja. Međutim, učenje o funkcioniranju demokratskih institucija, o pravima i odgovornostima neće biti uspješno bez potvrđivanja kroz stvarno djelovanje i odnosa u školi, porodici, religioznim ustanovama, udruženjima, poslu, medijima itd. Učenje u školi mora biti aktivno i fokusirano na sticanje praktičnih iskustava što ulogu nastavnika čini složenijom i odgovornijom.

Demokratsko obrazovanje ne isključuje i otvoreno proučavanje drugačijih doktrina i sistema vladanja. Ono ne podučava da je demokratski sistem savršen, jer on to i nije. Umjesto gotovih definicija koje bi trebali ponavljati i zapamtiti, učenici se podstiču da kroz otvorenu raspravu i simulacije stvarnih situacija steknu znanja o osnovnim načelima i vrijednostima demokracije, njenim historijskim i filozofskim osnovama, načinu funkcioniranja njenih institucija, pravima i odgovornostima te o važnosti učešća građanina u politici i upravljanju javnim poslovima. Uporedo s time kod učenika treba razvijati osobine poštovanja i sklonosti za javnu raspravu, tolerancije i spremnosti na kompromis, kritičkog odnosa i osjetljivosti na moguće ugrožavanje individualnih prava i zloupotrebe vlasti. Konačno da bi bili u stanju praktično djelovati učenici trebaju postati vješti u određivanju vlastitih stavova, dokazivanju njihove vrijednosti, predlaganju novih rješenja, otkrivanju grešaka u neprihvatljivim i demagoškim stavovima. Tako osposobljen učenik ili građanin može prevladati apatičnost, ravnodušnost i cinizam prema učešću u javnom životu i politici odnosno može biti aktivni sudionik a ne samo pasivni posmatrač. Demokracija traži igrače a ne posmatrače. Samo racionalnim i odgovornim učešćem građana, utemeljenim na znanju, sposobnosti i spremnosti da se unaprijedi opće dobro može se postići slobodno društvo i sloboda svakog pojedinca. Zbog stradanja kroz koja je prošla naša zemlja i sadašnjih poteškoća, naša aktuelna razmišljanja i stavove o demokraciji, možda najbolje iskazuju riječi V. Čerčila: “Demokracija je najgori oblik vladavine, ali još niko nije smislio bolji”. To znači da uprkos svim teškoćama naš jedini izlaz jeste u izgradnji i očuvanju demokratskog društva. Na tom putu od ključne je važnosti obrazovanje mladih i zbog toga građansko obrazovanje za demokraciju treba da zauzme potpuno ravnopravno mjesto sa ostalim predmetima u našim nastavnim planovima i programima.

Amir Hodžić

civitas 1996 obavijest
Civitasa 1996 dnevni red
Civitas čestitka

Sadržaj još nije komentarisan.

Dajte svoje mišljenje