Pojam kompetencije funkcionalno objedinjuje odgoj, obrazovanje, izobrazbu, usavršavanje i samoučenje u odnosu na potrebe pojedinca, društvene zajednice i tržišta. Iako do danas nema općeprihvaćenog određenja pojma kompetencije, europske zemlje se sve više opredjeljuju za holistički pristup u sklopu kojega se kompetencija određuje kao višedimenzionalna i transferalna kvaliteta djelovanja. Ona uključuje skup znanja, vještina, vrijednosti, stavova, osobina ličnosti, motivacija i obrazaca ponašanja kojima pojedinac raspolaže i koje po potrebi može pokrenuti kako bi uspješno riješio određeni problem ili zadatak. Usmjerenost na kompetenciju znači stavljanje naglaska na ishod ili završetak neke radnje ili djelovanja.
Ključno pitanje koje se u takvom pristupu postavlja jest koja osposobljenost ili kvaliteta pojedincu osigurava da prilikom rješavanja konkretnog problema ili zadatka postigne uspješan učinak. Naglasak je, dakle, na znanjima, vještinama, stavovima i ponašanju koji odgovaraju standardima učinkovitog rješavanja problema ili kompetentnog obavljanja radnog zadatka, a čiji se razvoj treba osigurati odgojem i obrazovanjem.
Europa se za učenje bazirano na kompetencijama opredijelila Lisabonskom strategijom koja bi joj trebala osigurati konkurentnost na globalnom tržištu. U vezi s tim se u europskom Preporučenom okviru ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje uvode generičke i transferalne kompetencije koje bi pojedincu trebale osigurati uspješan i kvalitetan život, osobno ispunjenje, društvenu uključenost, cjeloživotno učenje i zapošljivost te kreativan doprinos i poduzetničku inicijativu.
Građanska kompetencija postaje jedan od ključnih ishoda učenja. Ona se ostvaruje kroz sva četiri ciklusa u sklopu društveno-humanističkog područja, no prije svega kroz zaseban predmet u sklopu građanskog odgoja i obrazovanja. Sadržajne dimenzije građanske kompetencije izdvojene su u odnosu na prava i odgovornosti kojih je pojedinac nositelj kao pripadnik različitih zajednica – od lokalne, preko entietske/državne do europske, međunarodne. Tako su se među sadržajnim dimenzijama građanske kompetencije našle politička; društvena koja uključuje komunikacijske vještine, upravljanje sukobima te upravljanje učenjem i emocijama, ljudsko-pravna koja uključuje ljudska prava, ravnopravnost spolova; gospodarsko-poduzetnička koja obuhvaća antikorupciju i zaštitu potrošaća; ekološka i kulturološka koja uključuje pitanja razvoja identiteta i jačanja interkulturalnosti.
S obzirom da se učenik prvenstveno određuje kao nositelj prava i odgovornosti u školi, a potom i kao nositelj prava i odgovornosti u sklopu širih zajednica kojima pripada, kurikulum građanskog odgoja i obrazovanja treba biti koncipiran spiralno prema ciklusima na sljedeći način:
– usmjerenje je na učenika kao aktivnog i odgovornog građanina školske i lokalne zajednice;
– učenje za građanina zajednice
– učenje za građanina europske i svjetske zajednice.
Kurikulum treba biti usmjeren na sveobuhvatnu građansku kompetenciju, što znači da se njime podjednako razvijaju sve navedene funkcionalne i sadržajne dimenzije. Nadalje, njime se uređuju svi aspekti života i rada u školi, što, osim nastave, uključuje pitanja demokratskog upravljanja školom, suradnje škole s lokalnom zajednicom i izgradnje demokratskog školskog ozračja.
