Dr.sc. Nermin Mulaosmanović
Mr. Admir Selimović
Međupredmetni pristup u razvoju interpersonalne i građanske kompetencije kod učenika
Savremena škola je humana, stvaralačka, socijalna i kreativna zajednica koja pojedincima pomaže da odrastu i djeluju u cjelokupnosti svog individualnog i socijalnog bića. U novije vrijeme se sve više ističe važnost međupredmetnih tema koje nastoje poticati socijalni razvoj učenika, njegovati vještine i sposobnosti, te rezultiraju uspostavljanjem uspješnih odnosa sa okruženjem. Veoma važni su rezultati učenja koji se odnose na ishode učenja unutar disciplina, ishode učenja koji povezuju discipline i ishode učenja koji nadilaze discipline, sve navedeno je u vezi svakako sa rezultatima učenja „znati”, „činiti” i „biti”. U skladu s tim, u odgoju i obrazovanju se napušta dosadašnje načelo učenja i poučavanja radi sticanja faktografskog znanja i prihvaća načelo učenja i poučavanja radi sticanja aplikativnog i transformativnog znanja, vještine koje su otvorene prema inovacijama i nadograđivanju, u skladu s ubrzanim promjenama u društvu.
Cilj rada je ukazati na značaj razvijanja socijalnih i građanskih kompetencija kroz interdisciplinarni, međupredmetni pristup, te povezivanje, integraciju nastavnih planova i programa kao doprinos razvoju kompetencija. Školski kurikulum u funkciji razvoja socijalnih vještina učenika isprepleten je potrebom međupredmetnog djelovanja za dobrobit i uključenost na svim razinama života i rada škole, njenog okruženja, nastave i cjeloživotnoga učenja.
Ključne riječi: međupredmetni pristup, razvoj kompetencija, građanske kompetencije, interpersonalne kompetencije
Razvijanje jasnih smjernica o tome kako treba poučavati transverzalne vještine u granicama određenog predmeta ili davanje nastavnicima uvid u glavne odnose između kompetencija i određenih područja učenja ili predmeta može pridonijeti učinkovitijoj provedbi kompetencija. Za učinkovito usvajanje transverzalnih kompetencija, nastavnici trebaju osmisliti integrirane aktivnosti učenja koje omogućavaju učenicima napredovanje prema ishodima učenja više od jedne kompetencije istovremeno. Promjene u praksi i pristupima poučavanju može biti teže postići gdje postoji snažna tradicija organizacije temeljene na nastavnim predmetima, što je često slučaj u srednjoškolskom obrazovanju. Iako se integracija promiče kroz kurikulume, stvaran opseg uključenosti transverzalnih kompetencija u druge nastavne predmete bi trebalo više poticati. Evropske zemlje rade na razvijanju transverzalnih kompetencija u školama. Kako bi ostvarili svoje ciljeve, preoblikovali su kurikulume na način da obično kombiniraju više pristupa i nastavnih predmeta. Potrebno je pristupiti izradi nastavnih planova i programa koji omogućavaju da se u izučavanju sadržaja jednog, koriste sadržaji iz drugih nastavnih predmeta, što bi omogućilo transferiranje znanja kod učenika. Nastavnici mogu uticati na nastavne planove i programe imajući u vidu da postoje specifični sadržaji koji se mogu uključiti u zajedničku jezgru nastavnih planova i programa, gdje se uzimaju potrebe lokalne zajednice a uz saradnju sa savjetodavnim vijećem i stručnim organima. Svakako da se u tom prostoru mogu naći sadržaji za razvoj građanskih i interpersonalnih kompetencija.
Također je potrebno omogućiti primjenu različitih metoda. Evidentan je raskorak između deklaracija i onoga što se događa u praksi, što se najčešće vidi u neuspjehu u osiguravanju adekvatnih resursa. Na kraju se može istaći da postoje napori i pomaci ka razvoju raznovrsnijeg pristupa koji nadilazi formalni kurikulum i ukazuje na potrebu razvoja partnerstva između relevantnih sudionika odgojno-obrazovnog procesa i zajednice, odnosno praktičara.
