Službeni glasnik BiH, broj 3/16
Na osnovu člana 8. i 10. Zakona o Agenciji za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje (“Službeni glasnik BiH”, broj 88/07), na prijedlog direktorice Agencije, Odbor Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje, na 29. sastanku održanom 29.7.2015. godine, donio je
ODLUKU
O ODOBRAVANJU ZAJEDNIČKE JEZGRE NASTAVNIH PLANOVA I PROGRAMA UNUTAR DRUŠTVENO-HUMANISTIČKOG PODRUČJA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE DEFINISANO NA ISHODIMA UČENJA
1.
(Predmet Odluke)
Odobrava se Zajednička jezgra nastavnih planova i programa za građansko obrazovanje definisano na ishodima učenja (građanski odgoj i obrazovanje, demokratija i ljudska prava, politika i građansko društvo, privreda, politika i privreda, demokratija i ljudska kultura), u daljem tekstu ZJNPP, koja čini sastavni dio Odluke.
2.
(Sadržaj i primjena Odluke)
ZJNPP sadrži definisane ishode učenja za nastavne predmete građanski odgoj i obrazovanje, demokratija i ljudska prava, politika i građansko društvo, privreda, politika i privreda, demokratija i ljudska prava, i primjenjivat će se u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama u Bosni i Hercegovini.
3.
(Preporuka obrazovnim vlastima)
Daje se preporuka nadležnim obrazovnim vlastima da izvrše usklađivanje primjene odobrene ZJNPP u nastavne planove i programe tj. primarni i obavezni predškolski program, programe za osnovno i srednje obrazovanje, te da osiguraju da se isti primjenjuju u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama na području iz svoje nadležnosti.
4.
(Stupanje na snagu)
Ova Odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”.
Broj 01-07-1-770/15
29. jula 2015. godine
Mostar
Predsjednica
Milijana Lale, s. r.
DRUŠTVENO-HUMANISTIČKO PODRUČJE
ZAJEDNIČKA JEZGRA NASTAVNIH PLANOVA I PROGRAMA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE DEFINIRANA NA ISHODIMA UČENJA (GRAĐANSKI ODGOJ I OBRAZOVANJE, DEMOKRACIJA I LJUDSKA PRAVA, POLITIKA I GRAĐANSKO DRUŠTVO, PRIVREDA, POLITIKA I PRIVREDA, DEMOKRACIJA I LJUDSKA KULTURA)
Mostar, 2015.
ZJNPP za građansko obrazovanje definirana na ishodima učenja Voditeljica projekta:
- sc. Marija Naletilić
Vanjskia saradnica:
- sc. Vedrana Spajić-Vrkaš
Projektni tim:
Maja Stojkić, direktorica Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje
Marija Naletilić, voditeljica projekta, šefica Odjela za Zajedničku jezgru nastavnih planova i programa
Danica Vasilj, zamjenica voditeljice, stručna savjetnica za razrednu nastavu
Mate Živković, stručni savjetnik za predmetnu nastavu
Radna grupa:
- sc. Marija Naletilić
Danica Vasilj
dr. sc. Mate Živković
Miladin Ilić
Marijana Brešić
Ana Karaula
Milan Ljubojević
Amela Midžić
Mirjana Knežević
Almira Uzunović
Alma Prijović
Ankica Đuran
Sanela Talović
Danijela Tomičić
Sadik Selimović
Indira Arpadžić
mr. sc. Mirza Čehajić
Teufik Sarajlić
Azer Ćosić
Nada Dimkov
Slađana Popović
“Ovaj projekat je omogućila velikodušna podrška američkog naroda putem Američke ambasade u Sarajevu i svi stavovi, mišljenja i zaključci izneseni u projektu ne odražavaju nužno stav Američke ambasade“
Napomena
Izrazi koji su napisani samo u jednom gramatičkom rodu odnose se podjednako na ženski i muški rod.
UVOD
Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje (APOSO) izradila je Zajedničku jezgru nastavnih planova i programa (ZJNPP) za građansko obrazovanje definiranu na ishodima učenja kao logičan korak nakon izrade ZJNPP za društveno-humanističko područje definirano na ishodima učenja.
Građansko obrazovanje je nastavni predmet u sastavu društveno-humanističkog područja koji u NPP u BiH ima različite nazive kao što su Građanski odgoj i obrazovanje, Demokracija i ljudska prava, Politika i građansko društvo, privreda, Politika i privreda te Demokracija i ljudska kultura. (U daljnjem tekstu Građansko obrazovanje).
Zajednička jezgra nastavnih planova i programa za građansko obrazovanje definirana na ishodima učenja urađena je po već utvrđenoj metodologiji razvoja Zajedničke jezgre nastavnih planova i programa. Uvažavajući specifičnosti građanskog obrazovanja, najprije su definirane oblasti i komponente za svaku oblast, potom su za svaku komponentu definirani ishodi učenja 1 i na kraju su za svaki ishod učenja definirani pokazatelji. Pokazatelji su definirani u skladu s razvojnim uzrastom djeteta na kraju predškolskog odgoja i obrazovanja (uzrast od 5-6 godina), na kraju trećeg razreda (uzrast od 8- 9 godina), na kraju šestog razreda (uzrast od 11-12 godina), na kraju devetogodišnjeg odgoja i obrazovanja (uzrast od 14-15 godina) i na kraju srednjoškolskog odgoja i obrazovanja (uzrast od 18-19 godina). Proces izrade Dokumenta trajao je od oktobra 2014. do aprila 2015. godine.
Krajem marta 2015. godine završene su javne rasprave na cijelom području BiH, na kojima su odgajatelji, učitelji, nastavnici i profesori, koji su izravno uključeni u odgojno-obrazovni proces, predlagali izmjene i dopune Dokumenta, na temelju čega je provedena revizija i pripremljena konačnu verzija Dokumenta.
Polazišta za izradu Zajedničke jezgre nastavnih planova i programa za građansko obrazovanje definirane na ishodima učenja bila su Identifikacija ključnih kompetencija i životnih vještina u BiH (2011), Plan i program predmetne nastave obrazovanja za demokratiju i ljudska prava (2012) i srodni programi u BiH, uključujući CIVITAS-ov program Osnove demokratije, te važeći NPP u Crnoj Gori, Velikoj Britaniji i Australiji, rezultati međunarodnog istraživanja građanskog obrazovanja IEA te odabrani stručni i naučni tekstovi.
Tokom definiranja Zajedničke jezgre nastavnih planova i programa za građansko obrazovanje definirane na ishodima učenja učestvovali su predstavnici pedagoških zavoda, Zavoda za školstvo Mostar, Pedagoške institucije Brčko distrikta BiH, odgajatelji, učitelji, nastavnici, srednjoškolski profesori, univerzitetski profesori i stručni savjetnici Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje.
Pri definiranju mjerljivih, konkretnih i jasnih ishoda učenja i pokazatelja 2Radna grupa je koristila aktivne glagole u prezentu prema revidiranoj Bloomovoj taksonomiji, koja obuhvata znanja, vještine i stavove, odnosno kompetencije koje su važne za život u 21. stoljeću.
Temelji učenja za građanstvo koji su utkani u Zajedničku jezgru nastavnih planova i programa za građansko obrazovanje definiranu na ishodima učenja su sljedeći:
- Promjene uloge građanina– Sve donedavno građanstvo se prvenstveno određivalo kao formalno-pravni status, u sklopu kojega je naglasak bio na bazičnoj informiranosti i dužnosti pojedinca prema državi, naprimjer izlasku na izbore i plaćanju poreza, pa se i priprema građana uglavnom svodila na učenje o ustrojstvu države i na razvoj osjećaja lojalnosti prema vlasti koja ekskluzivno odlučuje o svim važnijim društvenim pitanjima. Savremene generacije mladih mijenjaju te obrasce. Oni su sve manje spremni prihvatiti svoju građansku ulogu kao pasivnu i podaničku. Učešće u političkim zbivanjima vide kao mogućnost ostvarivanja svoje ustavom zajamčene moći, a nositelje državne vlasti kao opunomoćenike građana kojima je jedina dužnost raditi za javno dobro. Djeluju individualno ili u sklopu civilnog društva, koriste nove informacijske tehnologije za širenje svojih ideja i umrežavanje, traže uspostavu društva jednakosti i pravde i ne zanose se političkom retorikom, nego traže učinkovitost i polaganje računa za neuspjeh političkog projekta. Svjesni su da se emancipirano i angažirano građanstvo ne rađa nego uči i da o obrazovanju za takav tip građanstva u velikoj mjeri ovisi budućnost demokratskih društava, pogotovo onih koji nemaju dugu tradiciju demokratskog ustrojstva.
- Promjene u shvatanju demokracije i njenog razvoja –Istovremeno s promjenama u određenju i praksi građanstva mijenja se shvatanje demokracije, kao i pretpostavki razvoja demokratskih društava. Na demokraciju se sve više gleda kao na izrazito složen, često protivrječan i nadasve osjetljiv proces usmjeren na smanjenje jaza između općeprihvaćenih demokratskih vrijednosti, prakse demokratskih političkih institucija i političke kulture građana. Nedemokratsko djelovanje demokratski izabranih vlasti i neuspjeh države da riješi probleme društvene nejednakosti i isključenosti vodi slabljenju osjećaja političke učinkovitosti i povjerenja građana u političke institucije. Posljedica toga jest kriza demokratskih sistema, što dovodi u pitanje i samu ideju demokracije, pa se traže novi, manje elitistički i otvoreniji modeli upravljanja demokratskim sistemima, lako predstavnička demokracija s naglaskom na izbornu proceduru ostaje dominantan model, sve su prisutniji participativni oblici odlučivanja, u kojima prednost ima sadržajna strana demokracije, naprimjer, kvalitet društvenog života. No učinkovitost participativne demokracije ne ovisi samo o ustavnom jamstvu jednakosti građana i njihova prava na učešće, nego, prvenstveno, o njihovom razumijevanju svojih prava i sposobnosti da odrede i zagovaraju svoje interese u zajednici ravnopravnih političkih subjekata, što pretpostavlja određen nivo političke i građanske kompetentnosti.
- Promjene u uređenju savremenih društava –Društvo funkcionira kao složena mreža odnosa među pojedincima i grupama prema određenim pravilima. Modernizacijom se ti odnosi sve racionalnije uređuju, institucionaliziraju, depersonaliziraju i birokratiziraju, pa postaje prihvatljivim društvo razlikovati od zajednice u kojoj se zadržavaju bliske veze među ljudima. Vjeruje se da je društvo formalno uređeno na demokratskim načelima istovremeno i kohezivno društvo. No s porastom životne nesigurnosti, kao posljedice, između ostaloga, jačanja globalnog tržišta, marketizacije javnih dobara, prirodnih katastrofa, nasilja, oružanih sukoba, terorizma i masovnih migracija, kohezivna snaga društva slabi, a umjesto društvenog aktera na scenu stupa privatni pojedinac koji brine o svojim interesima bez jasne odgovornosti prema društvu kao cjelini. To dovodi do preispitivanja ne samo demokratskih temelja nego i modernističkog koncepta društva. Izlaz se traži u preobrazbi društvenih odnosa, a od odgoja i obrazovanja očekuje se da privatnog pojedinca vrate u društvo kao društveno kompetentnog – građanina. U temeljima tih promjena nalazi se ideja društva- zajednice pa se poseban naglasak stavlja na razvoj komunikativnih vještina, nenasilno upravljanje sukobima i timski rad.
- Promjene u pristupu kulturnim razlikama –Kulturne razlike istovremeno su izvor ljudskog napretka i ljudske patnje. Sve donedavno se odstupanje od dominantne kulture smatralo anomalijom i prijetnjom društvenoj stabilnosti. Društva su bila uređena prema monokulturnom načelu, što je podrazumijevalo prihvatanje etnocentrizma i asimilacionizma. Takav je pristup dodatno učvršćen socijalnim darvinizmom, koji je biološku teoriju evolucije primijenio na tumačenje kulturnih razlika i ponudio znanstvene “dokaze” za hijerarhijski poredak kultura, a time i za društvenu diferencijaciju, segregaciju i diskriminaciju kulturno drugačijih. Usvajanjem Opće deklaracije o ljudskim pravima, kojom se proklamira načelo jednake vrijednosti i dostojanstva svih ljudi bez obzira na njihovu rodnu, rasnu, etničku, nacionalnu, religijsku, jezičku ili neku drugu pripadnost, monokulturna perspektiva zamjenjuje se kulturnim pluralizmom. Slijedom toga, demokratska društva koja svim svojim građanima, a time i onima koji su kulturno drugačiji, jamče jednaka prava bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, počinju kulturno drugačijim građanima priznavati i pravo na različitost, što uključuje pravo na izražavanje i njegovanje svog kulturnog identiteta bez obzira na to koliko je on različit od identiteta dominantne društvene grupe. Te promjene ponovno vode redefiniranju demokracije, ali mijenjaju i pogled na samo društvo. Demokracija se sve više shvaća kao okvir za predstavljanje različitih interesa i za zaštitu prava manjina od većine. S druge strane, umjesto da se opažaju kao prijetnja društvenoj stabilnosti, kulturne se razlike sve više shvataju kao društvena vrijednost i bogatstvo, a odgoj i obrazovanje postaje važna alatka preobrazbe društva prema načelu kulturnog pluralizma. Uvode se sadržaji kojima se kod učenika potječe razvoj interkulturne osjetljivosti, komunikacije i dijaloga kao sastavni dio učenja za aktivno i odgovorno građanstvo.
- Promjene u odnosimo među narodima i državama svijeta –Razvoj međunarodnog prava, pogotovo međunarodnog i regionalnih sistema ljudskih prava, doveo je do fundamentalnih promjena u shvatanju državnog suvereniteta, odnosima države prema građanima, kao i odnosa među samim državama. Članstvom u međunarodnoj ili regionalnoj organizaciji država se obavezuje poštivati zajednička načela djelovanja i prihvata međunarodni, odnosno regionalni nadzor nad provođenjem tih načela, o čemu u velikoj mjeri ovise njezini odnosi s drugim državama i ugled koji uživa u svijetu. Sistemi ljudskih prava, pogotovo evropski, ograničili su samovolju vlasti nad građanima osiguravajući im zaštitu njihovih ljudskih prava i izvan granica njihove države. Nadalje, međunarodna načela uređenja odnosa među državama dovela su do prihvatanja ideje pozitivnog mira s osloncem na zaštiti ljudskih prava, nediskriminaciji i jačanju demokracije, kao i na pregovaranju, posredovanju i dijalogu. Pozitivan mir ne znači samo odsustvo straha od nasilja i rata već, prije svega, prihvatanje individualne i kolektivne odgovornosti za mir. Ona pretpostavlja poznavanje međunarodnih i regionalnih standarda i razvoj vještina kojima se osigurava provođenje tih standarda, što je još jedna zadaća odgoja i obrazovanja djece i mladih u demokratskom društvu.
- Promjene u određivanju svrhe i ciljeva odgoja i obrazovanja –Odgoj i obrazovanje oduvijek imaju višestruku funkciju. Njima se nastoji osigurati društveni i ekonomski razvoj, politička stabilnost i poštivanje zajedničkih kulturnih vrijednosti te samoispunjenje pojedinca. Sve donedavno to se ostvarivalo posredovanjem didaktički prilagođenog akademskog znanja mlađim generacijama temeljem naučnih i stručnih spoznaja o učinkovitom poticanju razvoja učenika. Danas su odgoj i obrazovanje područje sukoba različitih interesnih grupa koje dolaze iz različitih oblasti društvenog života i zastupaju različite ideje o odgoju i obrazovanju. Kao rezultat njihovog interesnog nadmetanja dolazi do pluralizacije svrhe i ciljeva obrazovanja, pa je sve nejasnije kome ili čemu služi i kome ili čemu treba služiti odgojno-obrazovna djelatnost i institucije u kojima se ona ostvaruje. Pluralizacija je dovela do politizacije odgoja i obrazovanja, čime je ugrožena autonomija struke i reducirana regulatorna moć izvršne vlasti zadužene za to područje. U takvim je okolnostima nužno osnažiti školu i nastavnike, kako bi oni bili u stanju učinkovito pripremiti svoje učenike kao kritički osviještene, aktivne i odgovorne političke subjekte.
Zajednička jezgra nastavnih planova i programa za građansko obrazovanje definirana na ishodima učenja priređena je imajući na umu te višestruke izazove koji stoje pred učenicima Bosne i Hercegovine u izgradnji njihovog društva i države prema načelima demokratske zajednice. Učenje za demokratsko građanstvo cjeloživotni je proces pa su, u skladu s tim, u Dokument uvrštene i ključne kompetencije za cjeloživotno učenje, od socijalne i građanske kompetencije, samoinicijative i poduzetničke kompetencije, preko kulturne svijesti i kulturnog izražavanja, do učenja kako se uči i kreativno-produktivne kompetencije. One u Dokumentu predstavljaju prožimajuće teme građanskog obrazovanja u definiranim pokazateljima. 3
Zajednička jezgra nastavnih planova i programa za građansko obrazovanje definirana na ishodima učenja predstavlja pedagoško-didaktičko-metodički referentni okvir za individualni i kreativni rad škola, nastavnika i drugih djelatnika u odgoju i obrazovanju, kako bi se zajednički doprinijelo postepenom i cjelovitom osposobljavanju djece i mladih za informirano, aktivno i odgovorno građanstvo Bosne i Hercegovine.
Cilj Zajedničke jezgre nastavnih planova i programa za građansko obrazovanje definirane na ishodima učenja jeste stjecanje onih kompetencija koje su građanima Bosne i Hercegovine prijeko potrebne za kvalitetan i produktivan privatni, društveni i profesionalni život, za unapređenje višekulturnog bosanskohercegovačkog društva kao zajednice ravnopravnih naroda i građana i za razvoj Bosne i Hercegovine kao stabilne i pravedne demokratske države, u skladu s pravima, obavezama i odgovornostima koje za njih proizlaze iz Ustava Bosne i Hercegovine, iz evropskih i međunarodnih standarda zaštite ljudskih prava i sloboda, kao i iz humanističke tradicije svijeta. To podrazumijeva razumijevanje društvenih, političkih, pravnih, kulturnih, ekonomskih i tehnoloških pretpostavki funkcioniranja demokracije, s posebnim naglaskom na središnju ulogu građana u demokraciji, i razvoj demokratsko-građanskih vještina i sposobnosti, pogotovo kritičkog propitivanja političkih institucija, mehanizama i aktera te vođenja dijaloga, zajedničkog planiranja i djelovanja u skladu s temeljnim demokratskim vrijednostima, kao što su sloboda i lično dostojanstvo pojedinca, ravnopravnost i nediskriminacija, vladavina prava, kulturni pluralizam, društvena kohezija, solidarnost te mir i nenasilje. Nadalje, cilj učenja za građanstvo jeste prihvatanje demokratskih načela kao ličnih životnih vrijednosti i razvoj demokratsko-građanskih obrazaca ponašanja kojima se vlastita dobrobit osigurava imajući na umu prava, dostojanstvo i dobrobit drugih, ali i društvene zajednice kao cjeline. Krajnji cilj odgojno-obrazovnog djelovanja prema Zajedničkoj jezgri nastavnih planova i programa za građansko obrazovanje definiranoj na ishodima učenja jeste razvoj participativne demokratske političke i građanske kulture u kojoj pojedinac, kao emancipiran, osnažen i angažiran građanin, upravlja promjenama u sebi i oko sebe – od odnosa u porodici, preko odnosa u svojoj kulturnoj, odnosno etničkoj, nacionalnoj, religijskoj ili jezičkoj grupi, lokalnoj zajednici i državi, do odnosa u Evropi i svijetu.
Zajedničkom jezgrom nastavnih planova i programa za građansko obrazovanje definiranom na ishodima učenja promiče se holistički i integrativni pristup građanskom obrazovanju. Građanstvo se ovdje ne određuje kao puki formalno-pravni status koji pojedinac ima prema državi nego kao inkluzivna kategorija identifikacije koja mu omogućuje da, razumijevanjem i prihvatanjem sklopa temeljnih demokratskih vrijednosti, istovremeno njeguje i druge svoje identitete. U skladu s tim, Zajedničkom jezgrom građansko obrazovanje integrira nizom posebnih inicijativa, uključujući političko obrazovanje, obrazovanje za ljudska prava, interkulturno obrazovanje, obrazovanje za rodnu jednakost, obrazovanje za društvenu pravdu te evropsko i međunarodno obrazovanje.
ZJNPP za građansko obrazovanje definirana na ishodima učenja
| OBLAST 1: Pojedinac, društvo, građanin | ||||
| Komponenta 1: Slobode, prava i odgovornosti pojedinca i građanina u društvu | ||||
| Ishodi učenja:Opisuje slobode, prava, odgovornosti i dužnosti pojedinca u društvu.
Objašnjava važnost općevažećih pravila za osiguranje društvene jednakosti i utvrđuje njihovu povezanost sa statusom građanina. Pokazuje društvenu odgovornost i posvećenost zajedničkom dobru. |
||||
| Indikatori u skladu s uzrastom za: | ||||
| Kraj predškolskog odgoja i obrazovanja(5/6 god.) | Kraj 3. razreda(8/9 god.) | Kraj 6. razreda (11/12 god.) | Kraj devetogodišnjeg odgoja i obrazovanja (14/15 god.) | Kraj srednjoškolskog odgoja i obrazovanja (18/19 god.) |
| 1. Navodi i upoređuje s drugom djecom šta može, a šta ne smije u vrtiću, porodici i među prijateljima. | 1.Opisuje prava i odgovornosti koje svaki učenik ima u razredu i školi. | 1. Objašnjava sličnosti i razlike u pravima i odgovornostima koje učenici imaju u školi i lokalnoj zajednici. | l.Stavlja u vezu odnose između sloboda, prava, odgovornosti i dužnosti pojedinca od lokalnog do državnog nivoa. | 1. Kritički analizira na konkretnim primjerima različita shvatanja slobode, prava, odgovornosti i dužnosti u BiH. |
| 2. Prepoznaje važnost zajedničkih pravila za očuvanje dobrih odnosa u vrtiću i porodici te među prijateljima i učestvuje u njihovom donošenju. | 2. Opisuje važnost donošenja i poštivanja pravila koja jednako važe za sve za kvalitet odnosa u razredu i školi. | 2 Objašnjava razlike između pravila kojima se osigurava jednakost od pravila kojima se privilegiraju pojedine skupine u školi i neposrednom okruženju. | 2. Povezuje pravila kojima se osigurava društvena jednakost s građanskim statusom. | 2. Opisuje karakteristike općevažećih društvenih pravila, navodi posljedice loših i predlaže promjene. |
| 3. Ponaša se su skladu s pravilima i pokazuje odgovornost za svoje najbliže, prijatelje i svoju vrtićku grupu. | 3. Prepoznaje svoj doprinos poboljšanju odnosa u razredu i školi te predlaže ili se uključuje u akcije pomoći potrebitim učenicima u razredu i školi. | 3. Objašnjava povezanost između društvene odgovornosti i društvene dobrobiti te pokreće i uključuje se u humanitarne akcije škole. | 3. Prepoznaje posljedice društvene nejednakosti za pojedinca i zajednicu te predlaže rješenja i učestvuje u humanitarnim akcijama izvan škole. | 3. Zagovara važnost društvene odgovornosti i posvećenosti zajedničkom dobru za unapređenje odnosa u bosanskohercegovač- kom društvu. |
|
Komponenta 2: Kulturni$$$Izraz “kulturni identitet” koristi se u Dokumentu u značenju pripadništva pojedinca spolnoj/rodnoj, rasnoj, etničkoj, nacionalnoj, religijskoj, jezičkoj ili drugoj srodnoj grupi. Uključuje svijest o imenu, znanja o distinktivnim obilježjima svoje grupe u odnosu na druge grupe, identifikaciju s grupom, poštovanje zajedničkih vrijednosti, interesa i ciljeva grupe te ponašanje u skladu s tim vrijednostima, interesima i ciljevima. S obzirom da se kulturna grupa određuje po posebnosti, kulturni je identitet, za razliku od građanskoga, ekskluzivan. $$$ i građanski identitet$$$Izraz “građanski identitet” koristi se u značenju pripadništva pojedinca državnoj ili političkoj zajednici ustavno uređenoj na načelu jednakosti, pa ga neki autori nazivaju i „državljanski identitet”. Budući da se u njegovim temeljima nalazi načelo formalno-pravne jednakosti svih pripadnika države, građanski je identitet, za razliku od kulturnoga, bitno inkluzivan. U civilnom modelu države-nacije građanski je identitet istoznačan državljanskom i nacionalnom identitetu, a razlikuje se od etničkog (manjinskog) identiteta, koji ostaje ekskluzivan. U etničkom modelu države-nacije, građanski je identitet istoznačan državljanskom, ali se razlikuje od nacionalnog identiteta, koji ostaje ekskluzivan. U višekulturnoj (višenacionalnoj, višereligijskoj) „mladoj” demokraciji s duboko prožimajućim i izrazito ekskluzivnim identitetima (nacionalnim, etničkim, religijskim itd.), kakav je slučaj s BiH, građanski je identitet nužno graditi ne samo na načelu jednakosti/ravnopravnosti nego i na načelu kulturnog pluralizma i zajedništva temeljenog na poštivanju prava na različitost. Ukoliko se u građanskom obrazovanju zanemare ekskluzivni identiteti kao podloga inkluzivnoga, takvo se obrazovanje svodi na učenje o formalno-pravnim pretpostavkama državnog ustrojstva, što vodi razumijevanju građanskog statusa, ali ne mora nužno voditi i usvajanju građanskog identiteta. Upravo se upoznavanjem i propitivanjem ekskluzivnih identiteta u kontekstu inkluzivnih ustavnih vrijednosti, kojima se podjednako štiti svaki građanin (državljanin), može očekivati da će se etnocentrični (ekskluzivni) pogled na svijet zamijeniti otvorenim i inkluzivnim. Izvor: Callan, E. (1997). Creating Citizens: Political Education and Liberal Democracy. Oxford: Clarendon Press. Lewicka-Grisdale, K. i McLaughin, T.H. “Education for European identity and European citizenship.” U: Ibanez- Martin, J.A. i Jover, G. (Ed.) Education in Europe: Policies and Politics. Dordrecht: Kluvver Academic Publishers, 2002, 53-81. Smith, A. (1991). National ldentity. Reno: University of Nevada Press. Spajić-Vrkaš, V.; Kukoč, M.; Bašić, S. (2001). Obrazovanje za ljudska prava i demokraciju: Interdisciplinarni rječnik. Zagreb: Hrvatsko povjerenstvo za UNESCO i Projekt “Obrazovanje za mir i ljudska prava za hrvatske osnovne škole”. $$$ |
||||
| Ishodi učenja:1. Analizira vezu između kulturnog i građanskog identiteta.
2. Objašnjava važnost poštivanja različitih kulturnih identiteta za dobrobit pojedinca i društva. 3 Uočava situacije u kojima se ne poštuju kulturni identiteti drugih te analizira uzroke i posljedice takvih odnosa. 4. Zagovara kulturnu različitost kao društveno bogatstvo. |
||||
| Indikatori (pokazatelji) u skladu s uzrastom za: | ||||
| Kraj predškolskog odgoja i obrazovanja(5/6 god.) | Kraj 3. razreda(8/9 god.) | Kraj 6. razreda (11/12 god.) | Kraj devetogodišnjeg odgoja i obrazovanja (14/15 god.) | Kraj srednjoškolskog odgoja i obrazovanja (18/19 god.) |
| 1. Prepoznaje svoje osobine (sličnosti i razlike) u odnosu na članove porodice, prijatelje i drugu djecu vrtiću | 1. Uočava da se ljudi razlikuju po svojim individualnim obilježjima i po pripadništvu različitim grupama, ali da zajedno dijele životi prostor. | 1. Povezuje pripadništvo određenoj grupi (po spolu, jeziku, običajima i si.) s identitetom, tumači odnos između individualnog i kolektivnog identiteta te uočava kako različiti kolektivni identiteti učestvuju u izgradnji individualnog identiteta. | 1. Opisuje sebe i druge i kao pripadnike određene nacionalne, etničke, religijske, jezičke i druge kulturne grupe i kao građane BiH te tumači posebnosti i međuzavisnosti te dvije kategorije identiteta, iz uključivanje kategorija manjine i večine. | 1. Na primjerima analizira odnose između različitih kulturnih (nacionalnog, etničkog, vjerskog, jezičkog) identiteta i građanskog identiteta u BiH u kontekstu razvojnih potreba BiH kao države |
| 2. Opisuje običaje u svojoj porodici i upoređuje ih s običajima porodica druge djece u vrtiću bez vrednovanja uočenih razlika. | 2.Navodi neke kulturne običaje i povezuje ih s određenim grupama iz neposredne okoline. | 2. Upoređuje obilježja svoje kulture s obilježjima drugih kultura i raspravlja o važnosti očuvanja tih obilježja za identitet svoje i drugih kulturnih grupa. | 2. Izdvaja i opisuje elemente koji su zajednički kulturama u BiH i istražuje njihovu povezanost s obilježjima građanskog identiteta. | 2. Argumentira važnost koju poštivanje različitih kulturnih (nacionalnih, etničkih, religijskih, jezičkih i dr.) identiteta i prihvatanje odgovornosti za razvoj građanskog identiteta ima za dobrobit pojedinca, kulturnih grupa i države BiH. |
| 3. Razlikuje prihvatljivo od neprihvatljivog ponašanja prema djeci koja govore drugim jezikom, drugačije se odijevaju ili imaju drugačije običaje i sl. | 3. Prepoznaje ponašanja kojima se pokazuje nepoštivanje drugih kultura. | 3. Određuje značenje stereotipa i predrasuda, navodi takve primjere iz okoline te tumači kako nastaju i koje posljedice imaju za dobrobit pojedinca, kulturnih grupa i društva u cjelini. | 3. Navodi i analizira primjere govora mržnje i diskriminacije po različitim osnovama te raspravlja o zakonskim sankcijama takvog ponašanja u BiH. | 3. Kritički analizira odnose među različitim kulturama u BiH, upoređuje ih s takvim odnosima u drugim državama i izvodi pravila kojima se osigurava stabilnost višekulturnog društva. |
| 4. Ima pozitivan stav prema svojoj kulturi i kulturama kojima pripadaju druga djeca. | 4. Opisuje kulturne razlike u svojoj zajednici u pozitivnim terminima, zagovara zajedništvo i aktivno učestvuje u obilježavanju dana različitih kultura u školi. | 4. Objašnjava kako različite kulture u BiH doprinose razvoju bosanskohercegovač- kog društva. | 4. Navodi i opisuje osobe, događaje i si. iz različitih kultura u BiH koji su doprinijeli ili doprinose razvoju građanske kulture BiH. | 4. Opisuje prednosti višekulturnog društva i zagovara interkulturni dijalog temeljen na ravnopravnosti i uzajamnom poštovanju različitih identiteta kao pretpostavke razvoja građanske kulture i građanskog identiteta BiH. |
| Komponenta 3: Aktivno i angažirano građanstvo | ||||
| Ishodi učenja:1. Razlikuje pasivno i aktivno građanstvo.
2. Objašnjava važnost društvene solidarnosti te ulogu i oblike građanskog aktivizma u osiguranju dobrobiti građana. 3. Planira, organizira i učestvuje u građanskim inicijativama. |
||||
| Indikatori (pokazatelji) u skladu s uzrastom za: | ||||
| Kraj predškolskog odgoja i obrazovanja(5/6 god.) | Kraj 3. razreda(8/9 god.) | Kraj 6. razreda (11/12 god.) | Kraj devetogodišnjeg odgoja i obrazovanja (14/15 god.) | Kraj srednjoškolskog odgoja i obrazovanja (18/19 god.) |
| 1. Prepoznaje situacije u kojima drugo dijete ili odrasli treba pomoć. | 1. Razlikuje pasivne od aktivnih reakcija učenika na rješavanje problema u razredu i školi. | 1. Navodi primjere građanske angažiranosti učenika i odraslih u školi i lokalnoj zajednici. | 1. Određuje značenje, područja djelovanja različitih organizacija civilnog društva. | 1. Analizira i raspravlja u grupi o mogućnostima i preprekama djelovanju civilnih organizacija na svim nivoima s naglaskom na potrebu razvoja angažiranog građanstva. |
| 2. Prepoznaje korist od zajedničkog djelovanja kad se drugima pruža pomoć. | 2. Objašnjava važnost zajedničkog djelovanja u pružanju pomoći potrebitima u razredu i školi. | 2. Raspravlja o važnosti djelovanja mladih volontera u lokalnoj i široj zajednici. | 2. Upoređuje posljedice građanske pasivnosti u odnosu na angažiranost na individualnom i kolektivnom nivou. | 2.Procjenjuje svoju spremnost i pripremljenost za građanski aktivizam. |
| 3. Pokreće i učestvuje na različite načine u pomoći drugoj djeci individualno ili u grupi. | 3. Raspravlja u grupi i predlaže mogućnosti učeničkog angažiranja na uređivanju škole i lokalne zajednice kako bi se olakšao život učenicima s posebnim potrebama. | 3. Analizira potrebe i organizira akcije pomoći učenicima slabijeg imovinskog stanja i učenicima sa slabijim školskim uspjehom. | 3. Izrađuje plan akcije koji uključuje druge učenike i zajednicu, učestvujući u građanskim inicijativama. | 3. Potiče sa rad nj u škole s odgovarajućim civilnim organizacijama i s njima planira i provodi akcije za dobrobit građana na svim nivoima vlasti. |
| OBLAST 2: Uređenje demokratskog društva | ||||
| Komponenta 1: Vrijednosti i načela demokracije | ||||
| Ishodi učenja:1. Određuje slobodu i prava pojedinca, jednakost, vladavinu prava i solidarnost kao najviše demokratske vrijednosti i tumači njihov historijski razvoj.
2. Objašnjava razlike u vrijednostima i načelima između nedemokratskog i demokratskog društva te argumentira prednosti života u demokraciji. 3. Uočava i analizira prepreke punom ostvarenju demokratskih vrijednosti u savremenom društvu. |
||||
| Indikatori (pokazatelji) u skladu s uzrastom za: | ||||
| Kraj predškolskog odgoja i obrazovanja(5/6 god.) | Kraj 3. razreda(8/9 god.) | Kraj 6. razreda (11/12 god.) | Kraj devetogodišnjeg odgoja i obrazovanja (14/15 god.) | Kraj srednjoškolskog odgoja i obrazovanja (18/19 god.) |
| 1. Prepoznaje vrijednosti zajedničkih pravila u porodici, među prijateljima i u vrtićkoj grupi. | 1. Navodi prava i odgovornosti učenika te objašnjava kako ponašanje u skladu s vrijednostima i pravilima škole pridonosi jednakosti učenika. | 1. Opisuje historijski razvoj zaštite sloboda, prava i jednakosti građana te vladavine prava i solidarnosti kao sastavnog dijela razvoja demokracije. | 1. Objašnjava šta je vladavina prava i tumači važnost provođenja tog načela za osiguranje jednakosti učenika i građana. | 1. Zagovara poštivanje demokratskih vrijednosti, ponaša se u skladu s njima i koristi ih kao polazište za analizu odnosa u BiH i u svijetu. |
| 2. Opisuje šta se događa s odnosima u grupama kojima pripadaju kad se ne poštuju zajedničke vrijednosti i pravila. | 2. Opisuje razlike između pravednih i nepravednih postupaka u razredu i školi na primjerima. | 2. Objašnjava kako dobro pravilo zbog nepoštivanja njegovog provođenja dovodi do nedemokratskih postupaka. | 2. Upoređuje vrijednosti demokratskog i nedemokratskog društva, s naglaskom na razlike u provođenju načela jednakosti na primjerima odabranih zemalja. | 2. Analizira ulogu vrijednosti i načela demokracije u prijelazu BiH iz nedemokratskog u demokratsko društvo i poredi s drugim zemljama. |
| 3. Raspravlja u grupi o tome što utječe na pogoršanje odnosa u vrtiću. | 3. Uočava uzroke i posljedice nedemokratskog ponašanja u razredu i školi. | 3. Prepoznaje prepreke demokratskom funkcioniranju škole i lokalne zajednice. | 3. Istražuje ostvarenost demokratskih vrijednosti u BiH. | 3. Analizira i predlaže aktivnosti kojima se nadilaze prepreke i učvršćuju demokratske vrijednosti u BiH i svijetu. |
| Komponenta 2: Demokratske institucije | ||||
| Ishodi učenja:1. Određuje demokraciju kao politički sistem, navodi njegova glavna obilježja i objašnjava funkcioniranje demokratskih institucija.
2. Opisuje ulogu ustava u zaštiti prava građana i funkcioniranju demokratskog društva. 3. Dovodi u vezu zaštitu prava, pravdu i pravednost u društvu s funkcioniranjem demokratskih institucija i razvijenošću demokratske građanske kulture. |
||||
| Indikatori (pokazatelji) u skladu s uzrastom za: | ||||
| Kraj predškolskog odgoja i obrazovanja(5/6 god.) | Kraj 3. razreda(8/9 god.) | Kraj 6. razreda (11/12 god.) | Kraj devetogodišnjeg odgoja i obrazovanja (14/15 god.) | Kraj srednjoškolskog odgoja i obrazovanja (18/19 god.) |
| 1. Opisuje porodicu, vrtić i si. kao zajednicu koja nastaje s određenom svrhom i čiji članovi imaju određene uloge. | 1. Prepoznaje da je škola uređena kao zajednica učenika i nastavnika te da je njena osnovna funkcija osigurati učenje i razvoj djece i mladih. | 1. Opisuje značaj i ulogu demokratskih institucija lokalne zajednice. | 1. Upoređuje ulogu i funkcioniranje demokratskih institucija na svim nivoima vlasti u BiH. | 1. Daje kritički osvrt na funkcioniranje demokratskih institucija na svim nivoima vlasti u odnosu na najviše demokratske vrijednosti. |
| 2. Prepoznaje da su uloge povezane s određenim pravima i odgovornostima i da njihovo krivo korištenje, odnosno neispunjavanje ugrožava dobrobit članova i zajednice kao cjeline. | 2. Objašnjava da je rad u školi uređen prema zakonskim propisima i dogovorenim nepisanim pravilima kojima se određuju prava i odgovornosti svih članova škole. | 2. Prepoznaje zakonske okvire uređenja i funkcioniranja demokratskih institucija lokalne zajednice. | 2. Opisuje osnovna obilježja i ulogu ustava u funkcioniranju države, entiteta, kantona, Brčko distrikta BiH, lokalne zajednice i odnosima među građanima. | 2. Daje kritički osvrt na uređenje i razvijenost zemalja s demokratskim i nedemokratskim ustavom. |
| 3. Povezuje pravdu i pravednost u svojoj neposrednoj okolini s odgovornim ponašanjem svih i učestvuje u određivanju sankcija kad se pravila krše. | 3. Prepoznaje poštivanje propisa i pravila u razredu i školi kao pretpostavku pravednih odnosa među učenicima i između učenika i nastavnika te se ponaša u skladu s tim. | 3. Opisuje demokratske institucije i mehanizme kojima se u lokalnoj zajednici štite prava pojedinca i osigurava društvena pravednost. | 3. Objašnjava odnos između prava, pravde i pravednosti u zavisnosti od demokratskih vrijednosti i načina na koji su one zaštićene ustavom i zakonima. | 4. Kritički analizira odnos između prava, pravde i pravednosti u odnosu na funkcioniranje demokratskih institucija i razvijenost građanske kulture. |
| Komponenta 3: Vlast, autoritet i moć | ||||
| Izhodi učenja:
1. Objašnjava oblike društvene moći, autoriteta i vlasti kroz historiju. 2. Određuje pojam demokratske vlasti, objašnjava važnost podjele vlasti, razlikuje nivoe i grane vlasti u BiH, opisuje njihove nadležnosti i tumači povezanost i međuzavisnost grana i nivoa vlasti. 3. Razlikuje modele demokratske vlasti, objašnjava ulogu građana u njima i navodi važnost participacije građana u demokratskom odlučivanju. 4. Određuje odnos između vlasti, političkog autoriteta i političke moći, razlikuje ograničenu od neograničene vlasti te daje primjere korištenja političke moći bez autoriteta u prošlosti i danas. 5. Objašnjava važnost i navodi načine na koje građani mogu kontrolirati djelovanje vlasti. |
||||
| Indikatori (pokazatelji) u skladu s uzrastom za: | ||||
| Kraj predškolskog odgoja i obrazovanja(5/6 god.) | Kraj 3. razreda(8/9 god.) | Kraj 6. razreda (11/12 god.) | Kraj devetogodišnjeg odgoja i obrazovanja (14/15 god.) | Kraj srednjoškolskog odgoja i obrazovanja (18/19 god.) |
| 1. Uočava ko i kada ima “glavnu” riječ u vrtiću, porodici, među prijateljima i u neposrednom okruženju. | 1. Opisuje nositelje autoriteta u porodici, razredu i školi i njihovu ulogu. | 1. Identificira nositelje autoriteta u lokalnoj zajednici, povezuje ih s lokalnom vlašću i opisuje kako se ta vlast uspostavlja. | 1. Objašnjava odnos između društvene moći, autoriteta i vlasti u lokalnoj zajednici i državi. | 1. Raspravlja o utjecaju teorija prirodnih prava i društvenog ugovora na promjene odnosa između moći, autoriteta i vlasti kroz prošlost te tumači na koji se način moć stječe, koristi i opravdava u različitim sistemima. |
| 2. Prepoznaje ulogu nositelja autoriteta u neposrednom okruženju. | 2. Prepoznaje prava i odgovornosti pojedinih nositelja vlasti u školi. | 2. Opisuje osnovne karakteristike demokratskog upravljanja lokalnom zajednicom te strukturu i nadležnost pojedinih dijelova lokalne vlasti. | 2. Objašnjava pojam demokratske vlasti, određuje obilježja političkog uređenja BiH. | 2. Kritički analizira i argumentirano raspravlja u grupi o demokraciji u BiH, s naglaskom na propitivanje usklađenog djelovanja pojedinih grana, nivoa i tijela vlasti. |
| 3. Prepoznaje na koji način može pomoći autoritetu u donošenju pravednijih odluka u neposrednom okruženju. | 3. Opisuje različite oblike demokratskog upravljanja školom, uključujući i one u kojima učenici i roditelji izravno učestvuju u odlučivanju. | 3. Prepoznaje kako se djelovanje lokalne demokratske vlasti mijenja s većim učešćem građana u odlučivanju o lokalnim pitanjima. | 3. Razlikuje posebnosti državne demokratske vlasti, s naglaskom na predstavničku i direktnu demokraciju. | 3. Upoređuje demokraciju u BiH s drugim demokratskim državama i utjecaj građana na vlast. |
| 4. Prepoznaje slučajeve kad se neko nameće u grupi kao “glavni” bez pristanka ostalih. | 4. Identificira nedemokratsko ponašanje u vođenju i upravljanju razredom i školom među svim akterima te takvo ponašanje poistovjećuje s prekoračenjem ovlasti, odnosno prava. | 4. Prepoznaje nedemokratsko djelovanje lokalnih vlasti i objašnjava važnost ograničavanja vlasti. | 4. Objašnjava razliku između ograničene i neograničene vlasti te pojmove legaliteta i legitimiteta vlasti u demokraciji. | 5. Prateći napise u medijima i drugim izvorima informiranja opisuje slučajeve korištenja moći bez autoriteta i zloupotrebe vlasti na svim nivoima u BiH te raspravlja o posljedicama. |
| 5. Aktivno učestvuje u izboru vršnjaka za određena zaduženja u svojoj vrtićkoj grupi, argumentira svoj izbor i prihvata odluku većine. | 5. Prepoznaje važnost i mogućnosti vlastitog utjecaja na demokratsko upravljanje razredom i školom, uključujući izbore za predsjednika razreda i vijeće učenika. | 5. Prepoznaje nužnost kontrole vlasti od građana u demokraciji i raspravlja o posljedicama (ne)zainteresiranosti za rad vijeća učenika. | 5. Objašnjava kontrolu vlasti kao pravo i odgovornost građana u demokraciji, kao i načine na koje građani mogu kontrolirati vlast i raspravlja o učinkovitosti pojedinih oblika kontrole. | 5. Predlaže modele aktivnog učešća građana u kontroli na svim nivoima vlasti u BiH s osloncem na odredbe Ustava BiH. |
| Komponenta 4:Javne politike | ||||
| Izhodi učenja:1. Tumači pojam “javne politike” kao zbir mjera koje vlast donosi u cilju unapređenja društvenog života.
2. Prepoznaje odgovornosti koje središnje i lokalne vlasti i javne institucije imaju u provođenju javne politike. 3. Objašnjava načine i argumentira važnost učešća građana u izradi, provođenju i vrednovanju mjera javne politike. |
||||
| Indikatori (pokazatelji) u skladu s uzrastom za: | ||||
| Kraj predškolskog odgoja i obrazovanja(5/6 god.) | Kraj 3. razreda(8/9 god.) | Kraj 6. razreda (11/12 god.) | Kraj devetogodišnjeg odgoja i obrazovanja (14/15 god.) | Kraj srednjoškolskog odgoja i obrazovanja (18/19 god.) |
| 1. Na primjerima uočava da se pojedina pravila u vrtiću i porodici moraju uskladiti kako bi svima bila od koristi. | 1. Prepoznaje da se život i rad u školi unapređuje planski, da je usmjeren na određene ciljeve i da ispunjavanje tih ciljeva znači promjenu ponašanja svih | 1. Određuje pojam javne politike i tumači kako se mjerama javne politike unapređuje život građana na lokalnom nivou. | 1. Identificira subjekte koji učestvuju u donošenju mjera javnih politika u BiH. | 1. Objašnjava proces donošenja i provođenja mjera javne politike na svim nivoima vlasti u BiH. |
| 2. Prepoznaje odgovornosti roditelja i odgajatelja prema djeci i uočava važnost saradnje među njima za dobrobit djece u vrtiću. | 2. Prepoznaje uloge uprave škole, nastavnika, učenika i roditelja u izradi i provođenju planova i programa unapređenja života i rada škole. | 2. Opisuje tijela koja su odgovorna za donošenje i provođenje javnih politika na lokalnom nivou. | 2. Objašnjava odnos između državnih i lokalnih vlasti u izradi i provođenju javnih politika. | 2. Analizira saradnju na svim nivoima vlasti u procesu izrade i provođenja javnih politika te upoređuje rad javnih službi s ciljevima i mjerama javnih politika prateći napise u medijima i koristeći druge izvore informacija. |
| 4. Prepoznaje na koji način može pomoći roditeljima i odgajateljima da oni svoje odgovornosti prema djeci ispunjavaju što uspješnije. | 2. Navodi na koji način učenici mogu aktivno učestvovati u planskom rješavanju određenih problema u školi. | 3. Opisuje oblike učešća građana u donošenju javnih politika. | 4.Analizira kako državne i lokalne vlasti BiH u praksi osiguravaju učešće građana u izradi i provođenju javnih politika. | 3. Prati i analizira u kojoj mjeri i na koji način građani učestvuju u izradi i provođenju javnih politika u BiH, te daje prijedloge za njihovo aktivno uključivanje. |
| OBLAST 3: Globalizacija i međuzavisnost | ||||
| Komponenta 1: Međunarodni odnosi i organizacije | ||||
| Ishodi učenja:
1. Tumači pojmove “globalizacija”, “međunarodni odnosi” i “međunarodni akteri”. 2. Upoređuje globalizacijske procese potaknute djelovanjem međunarodnih vladinih i civilnih organizacija s globalizacijskim procesima koji vode stvaranju globalnog tržišta te objašnjava obaveze njihovih država članica. 3. Upoređuje pozitivne i negativne učinke demokratske i ekonomske globalizacije na pojedinca, lokalnu zajednicu i državu, s posebnim osvrtom na BiH. |
||||
| Indikatori (pokazatelji) u skladu s uzrastom za: | ||||
| Kraj predškolskog odgoja i obrazovanja(5/6 god.) | Kraj 3. razreda(8/9 god.) | Kraj 6. razreda (11/12 god.) | Kraj devetogodišnjeg odgoja i obrazovanja (14/15 god.) | Kraj srednjoškolskog odgoja i obrazovanja (18/19 god.) |
| 1. Prepoznaje porijeklo predmeta oko sebe (igračaka, odjeće i si). U grupi razgovara o povezanosti s djecom i odraslima iz udaljenih krajeva svijeta. | 1. Opisuje višestruku povezanost između pojedinaca, naroda i država u današnjem svijetu, uključujući sport, muziku i modu. | 1. Objašnjava na koji je način svijet povezan novim tehnologijama i identificira pojam globalizacije. | 1. Identificira najvažnije međunarodne aktere i objašnjava njihov utjecaj na međunarodne procese. | 1. Povezuje globalizaciju s uspostavljanjem globalne moći i pojavom novih podjela u svijetu s prednostima i nedostacima. |
| 2. Prepoznaje da ljude ne povezuju samo materijalne stvari nego i međusobna pomoć. | 2. Navodi domaće i međunarodne organizacije koje se bave zaštitom prava, nediskriminacije i mira te opisuje njihovo djelovanje. | 2. Navodi međunarodne organizacije kojih je BiH članica, objašnjava važnost tog članstva i uzajamne obaveze koje iz tog članstva proizlaze. | 2. Razlikuje međunarodne političke od ekonomskih i finansijskih organizacija, opisuje njihovo djelovanje i objašnjava odnose između njih i država članica. | 2. Kritički analizira razlike u ciljevima i djelovanju međunarodnih političkih i civilnih organizacija u odnosu na međunarodne finansijske organizacije i aktere globalnog tržišta. |
| 3. Prepoznaje povezanost ljudi u svijetu na primjerima iz porodice i neposredne okoline. | 3. Navodi prednosti i nedostatke povezivanja ljudi u svijetu na primjerima iz porodice i neposredne okoline. | 3. Razlikuje dobre i loše strane stvaranja globalnog tržišta. | 3. Objašnjava odnos građana BiH prema međunarodnim organizacijama. | 3. Analizira pozitivne i negativne utjecaje demokratske i ekonomske globalizacije na svim nivoima vlasti u BiH na primjerima. |
| Kompoenneta 2: Evropske integracije | ||||
| Ishodi učenja:1. Tumači pojam i opisuje historiju evropskih integracija.
2. Objašnjava ustrojstvo EU, njene glavne vrijednosti i ciljeve, obaveze država članica i ulogu građana u evropskim integracijama 3. Analizira političke, kulturne i ekonomske učinke evropskog ujedinjenja i procjenjuje prednosti i nedostatke ulaska BiH u EU. |
||||
| Indikatori (pokazatelji) u skladu s uzrastom za: | ||||
| Kraj predškolskog odgoja i obrazovanja(5/6 god.) | Kraj 3. razreda(8/9 god.) | Kraj 6. razreda (11/12 god.) | Kraj devetogodišnjeg odgoja i obrazovanja (14/15 god.) | Kraj srednjoškolskog odgoja i obrazovanja (18/19 god.) |
| 1. Prepoznaje da živi u zajednici koja je dio drugih širih zajednica. | 1. Prepoznaje pojam “Evropa”i navodi ga kao širi prostor kojem pripada. | 1. Navodi političke, kulturne i ekonomske razlike i sličnosti među narodima i državama Evrope. | 1. Objašnjava polazišta ideje o ujedinjenju Evrope, opisuje historiju evropskih integracija te navodi najvažnije organizacije i instrumente ujedinjenja. | 1. Analizira polazišta ideje o ujedinjenju Evrope, opisuje historiju evropskih integracija te navodi najvažnije organizacije i instrumente ujedinjenja. |
| 2. Prepoznaje zajednicu kojoj pripada. | 2. Navodi prednosti i nedostatke zajednice kojoj pripada i prepoznaje šire zajednice kojima pripada (Evropa). | 2. Prepoznaje razliku između Evrope i EU. | 2. Opisuje ustrojstvo EU, njezine glavne vrijednosti, ciljeve i tijela vlasti te kriterije pridruživanja i obaveze država članica. | 2. Objašnjava odnos između građanstva EU i nacionalnog građanstva (državljanstva) te analizira ulogu građana u jačanju EU. |
| 3. Navodi jednu ili više osoba iz porodice ili neposredne okoline koje su se odselile u neku evropsku zemlju i prepričava njihovaiskustva. | 3. Opisuje sličnosti i razlike između sebe i vršnjaka u Evropi. | 3. Opisuje veze i međusobne utjecaje između Evrope i svoje uže i šire zajednice. | 3. Objašnjava pripremljenost te prednosti i nedostatke ulaska BiH u EU. | 3. Kritički analizira političke, kulturne i ekonomske učinke evropskih integracija te položaj i utjecaj pojedinih zemalja članica. |
| Kompoenneta 3. Globalno građanstvo i održivi razvoj | ||||
| Ishodi učenja:
1. Prepoznaje globalne probleme i argumentira važnost razvoja globalne građanske svijesti za njihovo rješavanje. 2. Tumači potrebu odgovornog i povezanog djelovanja na lokalnoj, nacionalnoj, evropskoj i globalnoj razini kao preduvjeta održivog razvoja. 3. Prepoznaje važnost odgovorne ekonomije za održivi razvoj. 4. Zagovara odgovornost sadašnjih generacija za dobrobit budućih generacija |
||||
| Indikatori (pokazatelji) u skladu s uzrastom za: | ||||
| Kraj predškolskog odgoja i obrazovanja(5/6 god.) | Kraj 3. razreda(8/9 god.) | Kraj 6. razreda (11/12 god.) | Kraj devetogodišnjeg odgoja i obrazovanja (14/15 god.) | Kraj srednjoškolskog odgoja i obrazovanja (18/19 god.) |
| 1. Prepričava probleme s kojima se susreću djeca u svijetu na temelju slikovnica i drugih izvora. | 1. Identificira neke od najvažnijih problema u svijetu (siromaštvo, zagađenost, pitka voda itd.). | 1. Opisuje utjecaj pojedinih faktora i događaja na svjetske procese i prepoznaje kako ti procesi mijenjaju život ljudi u lokalnoj zajednici. | 1. Tumači pojam globalne građanske svijesti i uočava njenu povezanost s akcijama građana na svim nivoima vlasti. | 1. Kritički analizira međuzavisnost uzroka i posljedica svjetskih problema. |
| 2. Prepoznaje neke prirodne i kulturne resurse koje treba odgovorno koristiti i navodi načine na koje se oni “pametno” koriste u porodici i vrtiću. | 2. Prepoznaje oblike neodgovornog ponašanja u razredu, školi i neposrednom okruženju kojima se ugrožavaju prirodna i kulturna dobra. | 2. Objašnjava razlike između zaštite okoliša i osiguranja održivog razvoja oslanjajući se na “Povelju o Zemlji”. | 2. Analizira načine na koje se građani mogu povezivati od lokalnog do globalnog nivoa u osiguranju održivog razvoja. | 2. Identificira neke od najutjecajnijih globalnih civilnih organizacija koje su posvećene održivom razvoju, analizira njihovo djelovanje i prepreke na koje nailaze. |
| 3. Navodi različite poslove i razgovara o tome kako utječu na prirodu. | 3. Prepoznaje ekonomske djelatnosti u lokalnoj zajednici i njihov utjecaj na kvalitet života ljudi. | 3. Istražuje u timu štite li i na koji način ekonomski subjekti kulturna i prirodna dobra u bližoj i daljnjoj okolici. | 3. Analizira prednosti i nedostatke globalnog tržišta i na primjerima objašnjava utjecaj multinacionalnih kompanija na održivi razvoj. | 3. Zagovara ideju odgovorne ekonomije i odgovorne potrošnje na svim nivoima kao preduvjeta održivog razvoja. |
| 4. Uočava kako se neodgovornim ponašanjem prema okolišu ugrožava budući život na Zemlji na primjerima iz priča ili neposredne okoline. | 4. Upoređuje prirodne i druge resurse koje će moći uživati u budućnosti u odnosu na sadašnje stanje. | 4. Istražuje načine na koje se odgovorno koriste resursi i izrađuje plan uvođenja sistema reciklaže u školu. | 4. Objašnjava propise kojima se štiti pravo na zdrav okoliš u BiH i i upoređuje ih sa svakodnevnim ponašanjem građana. | 4. Analizira odgovornost sadašnjih generacija prema budućim i primjerima dokazuje kako sadašnje generacije svojim neodgovornim ponašanjem ugrožavaju pravo budućih generacija na zdrav okoliš. |
Oblasti, komponente i ishodi učenja za građansko obrazovanje u BiH
| OBLAST 1: POJEDINAC, DRUŠTVO, GRAĐANIN |
| Ishodi učenja |
| Komponenta 1: Slobode, prava i odgovornosti pojedinca i građanina u društvu1. Opisuje slobode, prava, odgovornosti i dužnosti pojedinca u društvu.
2. Objašnjava važnost općevažećih pravila za osiguranje društvene jednakosti i utvrđuje njihovu povezanost sa statusom građanina. 3. Pokazuje društvenu odgovornost i posvećenost zajedničkom dobru. |
| Komponenta 2: Kulturni i građanski identitet1. Analizira vezu između kulturnog i građanskog identiteta.
2. Objašnjava važnost poštivanja različitih kulturnih identiteta za dobrobit pojedinca i društva. 3. Uočava situacije u kojima se ne poštuje kulturni identitet drugih te analizira uzroke i posljedice takvih odnosa. 4. Zagovara kulturnu različitost kao društveno bogatstvo. |
| Komponenta 3: Aktivno i angažirano građanstvo1. Razlikuje pasivno i aktivno građanstvo.
2. Objašnjava važnost društvene solidarnosti te ulogu i oblike građanskog aktivizma u osiguranju dobrobiti građana. 3. Planira, organizira i učestvuje u građanskim inicijativama. |
| OBLAST 2: UREĐENJE DEMOKRATSKOG DRUŠTVA |
| Ishodi učenja |
| Komponenta 1. Vrijednosti i načela demokracije1. Određuje slobodu i prava pojedinca, jednakost, vladavinu prava i solidarnost kao najviše demokratske vrijednosti i tumači njihov historijski razvoj.
2. Objašnjava razlike u vrijednostima i načelima između nedemokratskog i demokratskog društva teargumentira prednosti života u demokraciji. 3. Uočava i analizira prepreke punom ostvarenju demokratskih vrijednosti u savremenom društvu. |
| Komponenta 2. Demokratske institucije1. Određuje demokraciju kao politički sistem, navodi njegova glavna obilježja i objašnjava funkcioniranje demokratskih institucija.
2. Opisuje ulogu ustava u zaštiti prava građana i funkcioniranju demokratskog društva. 3. Dovodi u vezu zaštitu prava, pravdu i pravednost u društvu s funkcioniranjem demokratskih institucija i razvijenošću demokratske građanske kulture. |
| Komponenta 3. Vlast, autoritet i moć1. Objašnjava oblike društvene moći, autoriteta i vlasti kroz historiju.
2. Određuje pojam demokratske vlasti, objašnjava važnost podjele vlasti, razlikuje nivoe i grane vlasti u BiH, opisuje njihove nadležnosti i tumači povezanost i međuzavisnost grana i nivoa vlasti. 3. Razlikuje modele demokratske vlasti, objašnjava ulogu građana u njima i navodi važnost participacije građana u demokratskom odlučivanju. 4.Određuje odnos između vlasti, političkog autoriteta i političke moći, razlikuje ograničenu od neograničene vlasti te daje primjere korištenja političke moći bez autoriteta u prošlosti i danas. 5.Objašnjava važnost i navodi načine na koje građani mogu kontrolirati djelovanje vlasti. |
| Komponenta 4. Javne politike1. Tumači pojam “javne politike” kao zbir mjera koje vlast donosi u cilju unapređenja društvenog života.
2. Prepoznaje odgovornosti koje središnje i lokalne vlasti i javne institucije imaju u provođenju javne politike. 3. Objašnjava načine i argumentira važnost učešća građana u izradi, provođenju i vrednovanju mjera javne politike. |
| OBLAST 3:GLOBALIZACIJA I MEĐUZAVISNOST |
| Ishodi učenja |
| Komponenta 1:Međunarodni odnosi i organizacije1. Tumači pojmove “globalizacija”,”međunarodni odnosi” i “međunarodni akteri”.
2. Upoređuje globalizacijske procese potaknute djelovanjem međunarodnih vladinih i civilnih organizacija s globalizacijskim procesima koji vode stvaranju globalnog tržišta te objašnjava obaveze njihovih država članica. 3. Upoređuje pozitivne i negativne učinke demokratske i ekonomske globalizacije na pojedinca, lokalnu zajednicu i državu, s posebnim osvrtom na BiH. |
| Komponenta 2: Evropske integracije1. Tumači pojam i opisuje historiju evropskih integracija.
2. Objašnjava ustrojstvo EU, njene glavne vrijednosti i ciljeve, obaveze država članica i ulogu građana u evropskim integracijama. 3. Analizira političke, kulturne i ekonomske učinke evropskog ujedinjenja i procjenjuje prednosti inedostatke ulaska BiH u EU. |
| Komponenta 3: Globalno građanstvo i održivi razvoj1. Prepoznaje globalne probleme i argumentira važnost razvoja globalne građanske svijesti za njihovo rješavanje.
2. Tumači potrebu odgovornog i povezanog djelovanja na lokalnom, nacionalnom, evropskom i globalnom nivou kao preduvjeta održivog razvoja. 3. Prepoznaje važnost odgovorne ekonomije za održivi razvoj. 4. Zagovara odgovornost sadašnjih generacija za dobrobit budućih generacija. |
Shematski prikaz oblasti i komponenti za građansko obrazovanje
KLJUČNE KOMPETENCIJE – PROŽIMAJUĆE TEME ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE
| Ključna kompetencija | Prožimajući pokazatelji (indikatori) |
| Učiti kako se uči | Razvijanje suodgovornosti za vlastito učenje, samoprocjena i definiranje vlastitih ciljeva učenja:– razvijanje svijesti o vlastitim mogućnostima i o vlastitim jakim i slabim stranama, stilovima učenja, kao i sposobnosti identificiranja vlastitih potreba radi primjene vlastitih strategija i procedura u procesu učenja
Razvijanje sposobnosti popravljanja, poboljšavanja (samoregulacija): – pretplaniranje, izvršenje, kontrola, korekcija različitih oblika komunikativnih aktivnosti (recepcije, interakcije, produkcije, medijacije) Upotreba različitih metoda i strategija učenja: – poznavanje i svjesno korištenje različitih strategija učenja – omogućavanje učeniku da stekne sposobnost otkrivanja svog najuspješnijeg i najbržeg načina za učenje, da odabere različite mogućnosti i da ih najbolje primijeni u praksi – razvijanje kritičkog stava o tome što učenik u školi uči i o vlastitom procesu učenja – sposobnost organizacije i uređivanje vlastitog učenja, razvijanje upornosti – razvijanje samomotivacije, samopouzdanja, potrebe za kontinuiranim učenjem |
| Socijalna i građanska kometencija | – Prepoznavanje vlastitih emocija, zanimanje za druge kulture i poštovanje drugih kultura– Razumijevanje vlastitog narodnog identiteta i sebe kao pripadnika skupine u interakciji s kulturnom identitetom Evrope i ostatka svijeta
– Svijest o evropskom i svjetskom kulturnom nasljedstvu i o kulturnoj i jezičkoj raznolikosti svijeta – Razvijanje svjesnosti i razumijevanja sociokulturnih i međukulturnih pravila i normi upotrebe jezika, i razvijanje odgovarajućih strategija za komunikaciju, interpretaciju i korištenje poruka u skladu s ovim pravilima i normama (sociolingvistička kompetencija) – Uvažavanje karakterističkih crta društvenih odnosa (pozdravi, način obraćanja) – Uvažavanje pravila lijepog ponašanja (izraziti zahvalnosti, naklonosti, podijeliti brigu, radost itd.) – Uvažavanje razlika u jezičkim registrima (nivoi formalizma) – Sposobnost prepoznavanja dijalekta i akcenta (naglaska) kroz leksičke, gramatičke, fonološke, glasovne, paralingvističke elemente (npr. govor tijelom) – Konstruktivno komuniciranje i poštovanje u društvenim situacijama, kao što je međusobna komunikacija |
| Samoincijativa i poduzetnička kompetencija | – Upravljanje projektima– Prepoznavanje vlastitih jakih i slabih strana
– Rad u timovima na kooperativan i fleksibilan način – Konstruktivno sarađivanje u aktivnostima i upotrebavještinagrupnog rada – Upravljanje rizikom i razvijanje svijesti o odgovornosti |
| Kulturna svijest i kulturno izražavanje | – Izbjegavanje stereotipa, pristajanje na kompromis, razvijanje ličnog integriteta i poštovanje integriteta drugih, primjerno samopouzdanje– Konstruktivno izražavanje vlastitog mišljenja i frustracija, sposobnost empatije
– Poznavanje najznačajnijih kulturnih dostignuća, uključujući i pop-kulturu, cijenjenje umjetničkog rada i kulturnih događaja – Uvažavanje i uživanje u umjetničkim djelima i izvedbama i razvijanje osjećaja za lijepo |
| Kreativno-produktivna kompetencija | Razvijanje kompleksnog mišljenja:– sažimanje, generaliziranje, podrška upotrebi viših kognitivnih sposobnosti kao što su analiza, sinteza, vrednovanje, upotreba kritičkog mišljenje (razlikovanje između činjenica i mišljenja, argumentiranje teza)
Razvijanje kreativnosti i potrebe za izražavanjem te osjećaj za estetske vrijednosti – stvaranje i povezivanje različitih ideja, stvaranje pretpostavki i različitih proizvoda kreativnih misli Razvijanje otvorenosti različitog kulturnog izražavanja i pripremljenosti za razvijanje vlastite kreativnosti i sposobnosti izražavanja: – sposobnost toleriranja suprotnih ideja – nezavisno donošenje zaključaka – razvijanje pozitivnog stava i spremnosti za relativiziranje vlastitog stanovišta i sistema vrijednosti, razvijanje spremnosti za otklon u odnosu na ustaljena ponašanja prema drugim kulturama Podrška radoznalosti, želji za novim znanjima: – omogućavanje izražavanja vlastitih misli, ideja, emocija – razvijanje sposobnosti posmatranja, učestvovanja i integriranja novih iskustava i spremnosti za mijenjanje prethodnih |
OSNOVNA LITERATURA
Agencija za odgoj i obrazovanje (2012). Kurikulum građanskog odgoja i obrazovanja. Zagreb: Agencija za odgoj i obrazovanje (Kurikulum koji je eksperimentalno proveden u 12 osnovnih i srednjih škola, ali nije službeno uveden) (dostupno na: http://www.azoo.hr/images/Kurikulum_gradanskog_odgoja_i_obrazovanja.pdf).
Australian Curriculum, Assessment and Reporting Authority (2012). The Shape of the Australian Curriculum: Civics and Citizenship (dostupno na: http://www.acara.edu.au/verve/_resources/Shape_of_the_Australian_Curriculum__Civics_and_Citizenship
_251012.pdf).
Birzea, C.; Cecchini, M.; Harrison, C.; Krek, J.; Spajić-Vrkaš, V. (2005).Tool for Quality Assurance of Education for Democratic Citizenship in Schools. Pariz: UNESCO (dostupno na: http://unesdoc.unesco.org/images/0014/001408/140827e.pdf).
Campaign for the Civic Mission of Schools (s.a.). Civic Competencies (dostupno na: http://www.civicmissionofschools.org/educators/civic-competencies).
CIVITAS BiH (2012). Osnove demokratije: Udžbenik za učenike osnovne škole. Sarajevo: CIVITAS BiH.
Council of Europe (2009). How All Teachers Can Support Citizenship and Human Rights Education, Strasbourg: Council of Europe (ISBN 978-92-871-6555-8) (dostupno na: http://tandis.odihr.pl/documents/hre-compendium/en/CD%20SEC%204%20PD/PARTNERS%27%20RESOURCES/
CoE%20Framework%20for%20Development%20of%20Competences%20ENG.pdf).
Council of Europe (2008). White Paper on Intercultural Dialogue “Living Together As Equals in Dignity”, Strasbourg: Council of Europe, doc. CM(2008)30 final (dostupno na: http://www.coe.int/t/dg4/intercultural/source/white%20paper_final_revised_en.pdf).
Evropska komisija (2004). Ključne kompetencije za cjeloživotno učenje: Europski referentni okvir (prijevod na hrvatski), Agencija za odgoj i obrazovanje RH (dostupno na: web.math.pmf.unizg.hr/nastava/metodika/…/Europa).
Human Rights Education Associates (2009). Human rights education core competencies: draft (dostupno na: http://www.hrea.org/HRE-Competencies_draft-December2009.pdf).
APOSO (2011). Identifikacija ključnih kompetencija i životnih vještina u BiH.
Ministarstvo obrazovanja Crne Gore (2009). Nastavni plan i program građanskog obrazovanja za gimnazije. Podgorica: Ministarstvo obrazovanja Crne Gore.
Obrazovni centar za demokratiju i ljudska prava “Civitas” (2012). Plan i program predmetne nastave obrazovanja za demokratiju i ljudska prava za Okvirni nastavni plan i program za devetogodišnju osnovnu školu u Federaciji Bosne i Hercegovine. Sarajevo: Obrazovni centar za demokratiju i ljudska prava “Civitas”.
DOPUNSKA LITERATURA
American Forum for Global Education (2003). Guidelines for Global and International Studies Education: Challenges, Culture, Connections (dostupno na: http://www.globaled.org/guidelines/index.php).
Banks, J. A. et al. (2001). “Diversity within unity: Essential principles for teaching and learning in a multicultural society.” Phi Delta Kappan: 83 (3), 196-203.
Barber, B. R. (1984). Strong Democracy: Participatory Politics for a New Age. Berkeley: University of California Press.
Dewey, J. On Democracy (dostupno na: http://wolfweb.unr.edu/homepage/lafer/dewey%20dewey.htm).
Citizenship Foundation. What is citizenship education? (dostupno na: http://www.citizenshipfoundation.org.uk/main/page.php?28).
Commission on the European Communities (1993). Green paper on the European Dimension in Education. Brussels: Commission on the European Communities, COM(93) 457 final (dostupno na: http://ec.europa.eu/green-papers/pdf/education_gp_com_93_457.pdf).
Council of Europe (2010). Council of Europe Charter on Education for Democratic Citizenship and Human Rights Education: Recommendation CM/Rec(2010)7 and explanatory memorandum. Strasbourg: Council of Europe (dostupno na: http://www.coe.int/t/dg4/education/edc/Source/Charter/Charter_brochure_EN.pdf).
European Commission/EACEA/Eurydice (2012). Developing Key Competences at School in Europe: Challenges and Opportunities for Policy. Eurydice Report. Luxembourg: Publications Office of the European Union (dostupno na: http://eacea.ec.europa.eu/Education/eurydice/documents/thematic_reports/145EN.pdf).
European Institute for Comparative Cultural Research (2008). Sharing Diversity: National Approaches to Intercultural Dialogue in Europe (Study for the European Commission), Bonn i Helsinki: European Institute for Comparative Cultural Research (ERICarts) (dostupno na: http://www.interculturaldialogue.eu/web/files/14/en/Sharing_Diversity_Final_Report.pdf).
Eurydice (2012). Citizenship Education in Europe. Brussels: Education, Audiovisual and Culture Executive Agency (P9 Eurydice Policy Support) (dostupno na: http://eacea.ec.europa.eu/education/eurydice/documents/thematic_reports/139EN.pdf).
European Wargeland Centre (2014). EWC Statement Series: Fourth Issue: Highlighting current trends, research and scholarly debates (dostupno na: http://www.theewc.org/uploads/files/Statement%20Series%202014%20_final.pdf).
Grant, C.A.; Sleeter, C.E. (2011). Doing Multicultural Education for Achievement and Equity. 2nd. ed., Rotledge.
Gutmann, A. (1987). Democratic Education. Princeton: Princeton University Press.
Kerr, D. (2005). Citizenship education in England – listening to young people: New insights from the Citizenship Education Longitudinal Study. International Journal of Citizenship and Teacher Education: 1(1), 74-96 (dostupno na: http://www.citized.info/pdf/ejournal/Vol%201%20Number%201/005.pdf).
Merryfield, M. (2002). Rethinking our framework for understanding the world. Theory
& Research in Social Education: Winter 2002, 148-151.
Ministry of Education (2009). Being Part of Global Communities: Building Conceptual Understandings in the Social Sciences. Wellington: Ministry of Education of New Zealand.
Osler, A.; Starkey, H. (2005). Changing Citizenship: Democracy and Inclusion in Education. New York: Open University Press.
Osler, A.; Starkey, H. (2010). Teachers and Human Rights Education. London: Trentham Books.
Oxfam (2006). Global Citizenship Guides: Teaching Controversial Issues. Oxford: Oxfam (dostupno na: http://www.oxfam.org.uk/~/media/Files/Education/Teacher%20Support/Free%20Guides/teaching_
controversial_issues.ashx).
Sassateli, M. (2002). Imagined Europe: The shaping of a European cultural identity through EU cultural policy. European Journal of Social Theory: 5(4): 435-451.
Schulz, W.; Ainley, J.; Fraillon, J.; Kerr, D.; Losito, B. (2010). ICCS 2009 International Report: Civic knowledge, attitudes, and engagement among lower secondary school students in 38 countries. Amsterdam: International (dostupno na: http://www.iea.nl/fileadmin/user_upload/Publications/Electronic_versions/ICCS_2009_International_Report.pdf).
Sinclair, M. (2004). Learning to Live Together: Building Skills, Values and Attitudes for the Twenty-first Century. Pariz: UNESCO (dostupno na: http://www.ineesite.org/uploads/files/resources/doc_1_48_Learning_to_Live_Together.pdf).
Soule, S. Will They Engage? Political Knowledge, Participation and Attitudes of Generations X and Y. Calabasas: Center for Civic Education dostupno na: http://www.civiced.org/papers/research_engage.pdf).
Spajić-Vrkaš, V. (1999). Globalizacija i izobrazba: Apokalipsa raja ili rajska apokalipsa. Društvena istraživanja: 8(4), 579-600 (dostupno na: http://hrcak.srce.hr/20333).
Spajić-Vrkaš, V. (2014). (saradnici: Rajković, M.; Rukavina, I.) Eksperimentalna provedba kurikuluma građanskog odgoja i obrazovanja: Istraživački izvještaj. Zagreb: Mreža mladih Hrvatske (dostupno na: http://www.mmh.hr/files/ckfinder/files/Izvjestaj%20MMH_screen.pdf).
Spajić-Vrkaš, V.; Džidić, Rahela. (2013). Obrazovanje za demokraciju i ljudska prava u Bosni i Hercegovini: Rezultati istraživanja. Sarajevo: CIVITAS BiH.
Spajić-Vrkaš, V.; Kukoč, M.; Bašić, S. (2001). Obrazovanje za ljudska prava i demokraciju: Interdisciplinarni rječnik. Zagreb: Hrvatsko povjerenstvo za UNESCO i Projekt “Obrazovanje za mir i ljudska prava za hrvatske osnovne škole”.
UNESCO (2006). UNESCO Guidelines on Intercultural Education. Pariz: UNESCO (dostupno na: http://unesdoc.unesco.org/images/0014/001478/147878e.pdf).
United Nations General Assembly (2012). United Nations Declaration on Human Rights Education and Training (dostupno na: http://daccess-dds-ny.un.org/doc/UNDOC/GEN/N11/467/04/PDF/N1146704.pdf?OpenElement).
Westheimer, J; Khane, J. (2004). What kind of citizen? The politics of educating for democracy. American Educational Research Journal: 41(2), 237-269 (dostupno na: http://democraticdialogue.com/DDpdfs/WhatKindOfCitizenAERJ.pdf).
Woodward, K. (2002). Understanding Identity. London: Arnold Publishers.
Izdavač:
Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje
Za izdavača:
Maja Stojkić, direktorica Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje
Lektura:
Senka Ahmetović-Palić
DTP:
APOSO
1 Vidjeti prilog 1. Oblasti, komponente i ishodi učenja i prilog 1.1. Shema oblasti i komponente.
2 Brojevi definiranih ishoda u Dokumentu prate pokazatelje pod istim brojem, ali za različiti uzrast.
3 Vidjeti prilog 2. Ključne kompetencije-prožimajuće teme za građansko obrazovanje
